Jedina hrvatska profesionalna pripovjedačica bajki

Bajke su se nekad prenosile s koljena na koljeno. Svaki pripovjedač u bajku unese dio sebe. Ekipa Dobrog jutra upoznala je jedinu našu profesionalnu pripovjedačicu koja svoje znanje pripovijedanja prenosi i drugima.

Jasna Held pripovijeda bajke već 22 godine. Bajke sam otkrila kad sam počela čitati, to mi je postalo nešto drago, a najviše sam ih čitala u pubertetu, kad sam imala nekih problema, kad me nešto mučilo. Skrila bih se i čitala knjige bajki, zapravo jednu smeđu knjigu boje čokolade i svaki put bih se osjećala bolje.

Svaki puta kada pripovijedam, svaki put je prvi put. Dobar pripovjedač mora znati dobro ući u samu  bajku, kretati se njome sigurno, imati dobar glas i izgovor jer svaki se glas treba dobro čuti, i do zadnjih redova. Tijekom pripovijedanja događa se čarolija, dobar pripovjedač vodi publiku. To je nešto što je vrlo posebno, rašire se oči, putuju djeca sa junakom kroz samu bajku, i sve ono što se u bajci događa, događa se i u njima samima.

Svoje prve bajke Jasna je pričala svojoj djeci, a smatra ih dijelom usmenog stvaralaštva. Bajka ne živi onda kada je napisana, ona živi samo kada se pripovijeda, onda kada je pripovjedač pripovijeda. I naravno kada ju netko sluša. Pripovijedanje i slušanje bajki, to je odlazak na veliko putovanje, svi mi se vratimo s putovanja s nekim suvenirom i nakon pripovijedanja svi mi donesemo nešto sa sobom.

Za Jasnu ne postoji neka draža, neka manje draga bajka, jer svaki puta ona koju tog trenutka pripovijeda joj je najdraža.

Samo za gledatelje jednu je  i ispričala:

 Bajka o dječaku i kutijici

Jedne hladne zime napadao dubok snijeg, jedan siromašan dječak otišao u šumu sakupiti malo drva ne bi li se ogrijao. Sakupljao ih je i sakupljao i nakon nekog vremena osjeti kako su mu prsti promrzli te odluči upaliti vatru, razgrne snijeg i odjedanput ugleda neku kutijicu. Uzme je u ruke i stane okretati sa svih strana kad primijeti malu, sitnu bravicu pa reče: 'Oh, pa ondje gdje je bravica, mora bit i ključić', te stade tražiti ključić, no nije ga bilo u blizini. I zato je stao kopati. Kopao je i kopao… Odjedanput ugleda nešto svjetlucavo. Gle, podigne sa zemlje, to bijaše zlatni ključić. Očisti ga, stavi u onu bravicu, okrene  i bravica otključa kutijicu. Otvori poklopac… A kakvo je sve blago ugledao unutra to ćete i vi vidjeti kada pronađete svoj ključić i otvorite svoju kutijicu…


Ocijeni članak