1200 djece s dijabetesom nema pravo na senzor koji olakšava život

Živjeti s dijabetesom velik je izazov za svakog oboljelog. Dva su tipa te bolesti i oba iziskuju potpunu promjenu načina života. Ono što je tipično za sve oboljele je,među ostalim, potreba za redovnim mjerenjem razine šećera u krvi, po nekoliko puta tijekom dana, ali i noći. A to nije uvijek ugodno ni za odrasle, a kamoli za djecu.

Sedmogodišnji Leo sam se bode kako bi izmjerio razinu šećera u krvi. Kad je imao godinu i pol, dijagnosticiran mu je dijabetes tipa 1. Od onda životna rutina male obitelji ima posve drukčiji tijek. dnevne obveze planiraju se prema tome što će pokazati aparatić. O tom broju ovisi hoće li, kada i što Leo jesti, koje su i kakve fizičke aktivnosti potrebne. Mnogo je toga Leo sam svladao već odavno. 

Hrvatskoj 1200 djece ima dijabetes, a godišnje ih oboli još 110. I svi imaju sličan, zahtjevan ritam života. U jedan dan im se skroz  promijeni život. Od jednog bezbrižnog života mora se šećer mjeriti barem 6 ili 8 puta na dan, moraju se davati injekcije inzulina koje se moraju davati barem 4 puta na dan, ovisno o vrsti inzulina, neki se mora davati i češće, tako da je to velika prilagodba, objašnjava pedijatar endokrinolog Dragan Milenković.

Što se razina šećera češće mjeri, bolje se kontrolira bolest i time sprečavaju moguće kasnije komplikacije - bubrežne, vaskularne, neurološke, čak i sljepoća. A za to se moraju svaki put bosti iako ne bi trebali. Jer postoje četiri vrste senzora, od različitih proizvođača, ali kod nas nije registriran niti jedan, pa ih roditelji moraju sami kupovati, kaže dr- Milenković. Kao što ga je kupila i Leova majka Sandra, i to u Njemačkoj. Sada im je oboma, kaže, mnogo lakše, a i bolest se lakše regulira: Puno se smanjila hipoglikemija, znači pad šećera u krvi, jer na pravo vrijeme reagiraš. Hiperglikemije su se također smanjile jer vidiš da ide gore i radiš korekciju s inzulinom.

Stoga su dijabetičke udruge Hrvatske, njih 15, pokrenule dosad najveću inicijativu kojom pozivaju mjerodavne institucije i Ministarstvo da omoguće da ti uređaji budu dostupni i u Hrvatskoj. Ta odluka za njih nije samo "život s manje boli", nego doslovno - život!