Književna preporuka Jagne Pogačnik

Književna kritičarka Jagna Pogačnik izdvojila je ovaj tjedan knjige "Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju" i "Crni gavran i bijele vrane".

Elena Ferrante - Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju, Profil

Elena Ferrante, premda još uvijek ne znamo tko je ona zapravo i tko se krije iza tog pseudonima, jedna je od najpopularnijih i najboljih suvremenih talijanskih književnica, poznata po Napuljskoj tetralogiji koja je postala veliki svjetski književni fenomen. Istražuje se i nagađa tko je ona, nema javnih nastupa, a nedavno je počela pisati i kolumne za britanski The Guardian. Još prije objavljivanja svog prvog romana izjavila je kako vjeruje da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima.

Danas je nemoguće pronaći bilo kakav pregled važnih djela 21. stoljeća na koji nisu uvršteni romani pod ovim pseudonimom, kritičari diljem svijeta proglasili su Elenu Ferrante jednim od najvažnijih svjetskih autora našeg doba, uvrstili je među 100 najutjecajnijih svjetskih intelektualaca i 100 najutjecajnijih ljudi svijeta.

Nakon „Genijalne prijateljice" i „Priče o novom prezimenu", na hrvatski je preveden i treći dio, a do sljedećeg Interlibera tetralogija bi trebala biti zaokružena naslovom „Priča o izgubljenoj djevojčici".

Riječ je o odlično napisanoj sagi o ženama, odrastanju, politici, majčinstvu, ljubavi, feminizmu, odnosima majke i kćeri, muškaraca i žena, obrazovanju, ideološkim sukobima, promjenama u talijanskom društvu.

Nakon što smo u prvom dijelu upoznali dvije prijateljice, Lilu i Elenu koje su toliko različite, jedna drugog vječna konkurencija, ali čitav život ne mogu jedna bez druge, u drugom nastavku pratili smo njihovo mladenaštvo, prve ljubavi i brakove i pokušaje da se maknu od napuljske sredine koja ih guši.

Glavne junakinje pratimo tijekom više desetljeća, od njihovog upoznavanja na ulicama siromašnog predgrađa Napulja pedesetih godina prošlog stoljeća. Elena je povučenija, nesigurnija željna priznanja onih koji je okružuju, a Lila žestoka i samosvjesna. Elena je spisateljica i pripovjedačica priče. Koja je od njih ona genijalna prosuđuje sam čitatelj.

U trećem dijelu one više nisu djevojčice ni djevojke, nego žene. Elena je diplomirala, objavila uspješan roman i ostavila siromašne ulice napuljskog djetinjstva iza sebe ušavši u intelektualne krugove, a Lila je pak napustila nasilnog supruga i pokušava teškim poslovima prehraniti sebe i sina.

Kulisa romana su turbulentne godine talijanske povijesti, kraj šezdesetih i sedamdesete - vrijeme ideoloških previranja, revolucionara, studenata, komunista i fašista. Promijenjeni svijet otvara nove mogućnosti emancipacije a njihovo prijateljstvo i dalje je ključno mjesto njihovo života, točka iz koje sve proizlazi.

Ovaj je nastavak svakako najmračniji; junakinje same moraju donositi vrlo teške odluke, svjesne su kako više nema iluzija iz djetinjstva, a istovremeno Italija proživljava „olovne godine" obilježene sukobima ljevice i desnice, likovi romana u to su uključeni.

Josip Mlakić - Crni gavran i bijele vrane

Novi roman bosanskohercegovačkoga pisca Josipa Mlakića koji je na sceni već dvadesetak godina pojavljuje se dok se još nisu izgubili tragovi „Božjeg gnjeva" ili „Majstorovića i Margarite", također krimića kao i novi roman.

U formalnom smislu roman je uzoran i klasičan, odnosno pisan po špranci tvrdokuhanog krimića - zločin, inspektori za njega zaduženi, krivi tragovi, preokreti i rješenje zagonetke.

„Crni gavran i bijele vrane" nije napisan samo kako bi se razotkrilo tko je mladić s tajanstvenom tetovažom koji je u maniri mafijaških ubojstava skončao negdje između Novog Travnika i Gornjeg Vakufa i tko je izvršitelj, odnosno naručitelj njegove egzekucije, premda i tako savršeno funkcionira - napeto i s brojnim obratima.

Uzorak, fragment koji upućuje na cjelinu, a ona je zapravo vrlo pomno seciranje današnje bosanskohercegovačke svakodnevice građene od mreže starih i novih 'grijeha', toliko čvrsto zapletene i razgranate da u njoj ni jedan zločin, poput inicijalnog ubojstva, ne stoji sam za sebe, već proizlazi iz uzročno-posljedičnog slijeda ponekad goreg od zločina samog.

Dva inspektora, Sećija i Sadik, Hrvat i Bošnjak imaju svoju ratnu prošlost i to na suprotnim stranama i oni nisu bezgrešni niti idealizirani.

Rješavanje ubojstva vodi do teme ratnih zločina silovanja, djece ostavljene na milost i nemilost institucijama za ratnu siročad i osvete.

Svaki od likova Mlakićevog romana nosi se sa svojim avetima prošlosti i sadašnjosti, nitko nije u potpunosti pravednik. 
   

Ocijeni članak

Prosječna ocjena: 5 Broj ocjena: 1