Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a zaključili ovosezonski Kanconijer

Posljednji ovosezonski koncert Zbora i Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije (HRT) iz ciklusa Kanconijer sinoć je održan u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Nakon izvedbe Verdijeva Requiema, Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinjski, Händelova Mesije, na red je došla Glagoljska misa, za soliste, zbor i orkestar Leoša Janáčeka. Osim Glagoljske mise na programu u prvom dijelu koncert bili su Bel kamen kampanela, za orkestar Igora Kuljerića i Simfonijsko kolo, za orkestar Jakova Gotovca, skladbe koje otkrivaju povezanost kulture, povijesti, pismenosti  i vjere slavenskih naroda. Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić te sjajne hrvatske soliste: sopranisticu Martinu Zadro, mezzosopranisticu Dubravku Šeparović Mušović, tenora Domagoja Dorotića i basa Gorana Jurića te Maria Penzera na orguljama, predvodio je maestro Tonči Bilić.


Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, solisti Martina Zadro, Dubravka Šeparović Mušović, Domagoj Dorotić i Goran Jurić, dirigira Tonči Bilić (Foto: Marija Štilinović/HRT)


Leoš Janáček
(1854. – 1928.) uživao je ugled u Moravskoj kao skladatelj, etnomuzikolog i ravnatelj Škole orgulja, asvoju ju je Glagoljsku misu napisao na osnovu staroslavenskog crkvenog teksta sačuvanog u hrvatskoj glagoljici. Tekst misnog ordinarija koji je uglazbio Janáčeku je 1920. (godine kada je Sveta kongregacija za obrede dekretom dozvolila upotrebu starocrkvenoslavenskog u liturgiji) pribavio opat Josef Martínek. Iako se smatra remek-djelom sakralne glazbe i posvećena je nadbiskupu Leopoldu Prečanu, Glagoljska misa prije svega je osobno djelo u kojem skladatelj izražava vlastito viđenje vjere.


                        Maestro Tonči Bilić i Simfonijski orkestar HRT-a (Foto: Vedran Kocelj/HRT)


Maestro Tonči Bilić nije bio samo dugogodišnji voditelj Zbora, nego je i nasljednik i promotor djela Igora Kuljerića čije je stvaralaštvo ostavilo blistavi trag u hrvatskoj glazbi. Izvedbom njegovog Bel kamen kampanela, posljednje orkestralne skladbe koju je dovršio prije svoje prerane smrti (20. travnja 2006. u Zagrebu) odala se počast glazbeniku, čiji je neizbrisivi trag obuhvatio i djelovanje Simfonijskog orkestra te Zbora HRT-a kojemu je bio dugogodišnji šef-dirigent. Kuljerić je osobitu pažnju posvećivao je hrvatskim glazbenim korijenima, povijesno obaviještenoj izvedbi te vezi između riječi i glazbe. Sahranjen je na Silbi, otoku uz koji je za života bio iznimno vezan i koji mu je donosio veliku inspiraciju te je upravo tom mjestu posvetio svoje posljednje djelo - raskošnu partituru za orkestar koji uključuje i dvije harfe, klavir, sintetizator, zvona i brojne udaraljke.

Jakov Gotovac (1895. – 1982.) često je u svojim skladbama posezao za elementima glazbenog folklora pa je u mnogim kreacijama uspio dočarati sadržaje, ozračje i neposrednost narodnog života. Stasajući u vrijeme stvaranja nacionalnog smjera hrvatske glazbe, profilirao se u idealnog predstavnika scene na kojoj je djelovao. Što mu je osiguralo i trajni ugled u našoj i svjetskoj kulturnoj i umjetničkoj baštini. 1926. dovršio je svoje prvo orkestralno djelo, Simfonijsko kolo, i to na Badnju večer, kako stoji na kraju rukopisne partiture. Praizvedeno je već 6. veljače 1927. godine, kada je Zagrebačkom filharmonijom ravnao Krešimir Baranović kojemu je skladatelj i posvetio djelo. Danas je Simfonijsko kolo repertoarno djelo gotovo svih hrvatskih orkestara koje još uvijek oduševljava publiku, pa je tako bilo i sinoć.

Izravni prijenos koncerta mogao se pratiti na Trećem programu Hrvatskoga radija (HTV – HR3), kao i putem mobilnih uređaja, tableta i računala pomoću multimedijske usluge HRTi na kojoj se radijska snimka koncerta i razgovor maestra Tončija Bilića s urednicom prijenosa, Zrinkom Matić može poslušati do 13. svibnja.