Četiri slikovnice o sreći

Sreća nije trajno stanje. Iskazuje se na različite načine i u različitim situacijama. Dječje psihologinje i terapeutkinje igrom Tea Knežević i Tatjana Gjurković napisale su četiri slikovnice o sreći kako bi roditeljima i odgajateljima pripomogle da na slikovit i djeci prihvatljiv način pojasne neke od oblika iskazivanja i osjećanja sreće.

Djetetova sreća nije u tome koliko igrački ima, na koliko aktivnosti ide i sl. stvarima koje mislimo da utječu na djetetovu sreću. Djetetova sreća ima puno više veze s tim koliko se ugodno dijete osjeća u svojoj obitelji, kada nešto pogriješi, da li će biti iskritizirano ili će se na to gledati kao na jedan izazov. Tako da te male stvari u svakodnevnoj komunikaciji djeteta i atmosfera u kojoj dijete odrasta, da li je to vrlo stresno obiteljsko okruženje ili pak se problemu pristupa na malo opušteniji način, najviše utječe na to koliko će se sretno i opušteno dijete osjećati tijekom dana, objašnjava psihologinja i autorica slikovnice Tea Knežević.

Bitan je i način pokazivanja emocija: Neka djeca čak i kad osjete sreću koja je zapravo ugodna emocija, ako imaju jako intenzivne emocije, ta sreća ih naprosto može preplaviti i da u tom trenutku ne kontroliraju svoje ponašanje dovoljno dobro nego će se možda usred razreda, ako vide da su dobili dobru ocjenu, skočiti, povikati ili početi trčati po razredu, ili neki drugi način manifestirati sreću, a koji nije prihvatljiv, tako da radimo na regulaciji emocija. To ne znači da će dijete slabije osjetiti sreću, ali da može upravljati svojim ponašanjem čak i kad je pod intenzivnom emocijom.

Isto tako, djecu usmjeravaju da je ljubav i sreća u nama i ljudima oko nas, čijoj se sreći također trebamo radovati.

Napisale smo priču o lisici koja ima tendenciju tražiti krijesnice, tražiti ovo, tražiti ono kako bi bila sretna, kako bi bila zadovoljna, gdje je zapravo poruka priče da sreća i ljubav stanuju u našim srcima, a ne u stvarima oko nas. Jako je važno da je podijele s nekim drugim, s roditeljima, s odgojiteljima i drugim stručnjacima, poručuje Tatjana Gjurković, psihologinja i autorica slikovnice.

Potvrđuje to i Martina Borković, koja svakodnevno čita slikovnice svojima troje djece: Poistovjetili su se čak i s lisicom jer su prije tražili - mama, kupi mi autić, vlakić, ja bi ovo, ja bi ono. Kad smo pročitali slikovnice, malo su razmislili o svemu tome i shvatili da nije sreća samo materijalna stvar nego ih usrećiti može i puno drugih stvari koje su njih zapravo i prije usrećivali, ali toga nisu bili svjesni na taj način.

Najveća je sreća voljeti i biti voljen, poštovati sebe i ljude oko sebe, biti tolerantan i obziran i to učiti djecu od najmanjih nogu.