9. srpnja 1993 - Umro Antun Šoljan

"Ali, možda pisanje od početka svijeta i nije ništa drugo nego svladavanje straha – straha od bogova, straha od ljudske nemoći pred vlastitom sudbinom". Napisao je to pjesnik, romanopisac, intelektualac velike erudicije i snažnog temperamenta Antun Šoljan, koji je umro 9. srpnja 1993. godine u Zagrebu.

Prvim književnim radovima javio se u omladinskom listu "Izvor", 1948. godine. Kao mladi autor Šoljan se među prvima odvažio suprotstaviti tadašnjem socrealističkom modelu književnosti. Odabirao je teme koje govore o nihilizmu mladih ljudi, nezainteresiranih za euforične procese obnove i izgradnje.

Politički nepodoban, cijeli je život bio pisac slobodnjak i suradnik u mnogim časopisima. Uz Pavletića, Novaka i Slamniga jedan je od najistaknutijih predstavnika krugovaša. Svoj najprevođeniji roman "Kratki izlet" Šoljan je napisao u roku od tjedan dana, sjedeći kod kuće zbog političkih neprilika zbog govora na Matoševu grobu. Tu je, evocirajući uspomene na velikog umjetnika, podsjetio na Matoševu etičnost u književnosti i politici, koja toliko nedostaje suvremenicima.

Za života je Antun Šoljan objavio romane "Izdajice", "Luka", "Drugi ljudi na Mjesecu", niz pjesama, eseja i radiodrama među kojima je najpoznatija "Čovjek koji je spasio Nizozemsku". Proživjevši život čovjeka slobodarskog duha, u izrazito nepovoljnim vremenima, Šoljan se ubraja među najznamenitije hrvatske pisce druge polovice dvadesetog stoljeća.