11. srpnja 1995. - Pad Srebrenice

Krvavi i strašni rat u Bosni i Hercegovini u ljeto 1995. dobio je novu užasavajuću dimenziju.

Iako je najveći dio teritorija bio pod srpskim nadzorom, njegovu su cjelovitost na Istoku narušavale pojedine muslimanske enklave. Gradovi Srebrenica i Žepa bili su u srpskom okruženju, a njihovo ionako teško stanje još su više pojačavali izbjeglice iz okolnih muslimanskih sela koja su zauzele srpske snage. Iako je odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda područje Srebrenice i Žepe proglašeno Sigurnosnom zonom, Srbi su ih odlučili osvojiti.

Prva je pala Žepa, a početkom srpnja 1995. počelo je žestoko bombardiranje Srebrenice. Izolirani grad pun izbjeglica nije mogao dugo odolijevati napadima pa ga je 11. srpnja osvojila vojska bosanskih Srba pod vodstvom Ratka Mladića. Tisuće Muslimana pobjegle su u brda i šume, gdje su iscrpljeni, gladni i žedni na velikoj vrućini postali lak plijen napadačima koji nisu štedjeli nikoga. Dio stanovništva sklonio se u bazu mirovnih snaga u Potočarima vjerujući u zaštitu Ujedinjenih naroda.

Vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić jamčio je sigurnost civilima, a među njih je došao i Ratko Mladić kako bi se svojom pobjedom podičio pred televizijskim kamerama. No, njihovi su zločinci žene i djecu autobusima izveli iz grada, a sve su muškarce zadržali. Oni su poslije nestali. Mladićevi su ih ubojice strijeljali danima, i pokapali ih u masovne grobnice. Dosada je utvrđeno da je poslije pada Srebrenice ubijeno oko 8 tisuća ljudi, ali taj broj još nije konačan.

Strašan zločin ostavio je trajnu ljagu na djelovanje zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda, zbog čega je poslije pala i nizozemska vlada čiji su vojnici trebali zaštititi muslimane u Srebrenici. Svakodnevna nova otkrića donose sve strašnije detalje o zločinu koji je uzdrmao svijet, najvećem u Europi poslije Drugoga svjetskog rata.