Osječka tvrđa - čuvar gradskih legenda i priča

Točno u 11 sati svakoga petka zvone zvona svih crkava u Osijeku. Grad je to koji se pružio desnom obalom Drave i živi sa svojom rijekom. Legende i priče ovdje su utkane u svakodnevicu, posebno u baroknoj Tvrđi, ali i u crkvenim zvonicima. Prema jednoj predaji, podsjetnik je to na petak 29. rujna 1687., kada je posljednji turski vojnik nakon 161 godine turske vladavine napustio grad na Dravi.

Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže smatra da prave utemeljnosti u priču nema, ali postoji isto tako teorija da u 11 sati zvone zvona vezana uz tzv. "Mail spaizen block", u ono doba i u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća da su pozivali žene da u 11 sati zakuhavaju tjesteninu i da tada zvone zvone.

Ravnicom se i danas razlijeva zvonjava s tornjeva najstarije osječke crkve, posvećene svetom Mihaleu Arkanđelu, zapovjedniku nebeske vojske, čija je gradnja počela nakon odlaska osmanlijske vojske, a dolaskom isusovaca i franjevaca.

Tvrđa je svoju ljepotu zadržala tijekom stoljeća. Dijelom i zbog strogoga vojnog zakona koji je vrijedio do početka 20. stoljeća. Naime, vrata su se u Tvrđi otvarala s izlaskom sunca, a zatvarala sa zalaskom.

Taj je zakon bio zaista jako strogi jako rigorozan, i sam prijestolonasljednik Josip II., sin carice Marije Terezije koji je 5 puta dolazio u naš grad, u nekoliko navrata je znao ostati izvan zidina Tvrđe, budući da se znao zadržati kod micike ili Jucike u Gornjem gradu i doći pred zatvorena vrata, kaže Živaković-Kerže.

Ipak, obrtnici i ugostitelji, pa gradska uprava, danas stoluju u Tvrđi. A sličice i zanimljivosti iz prošlosti postale su atrakcije.

Radost prožeta bogatom poviješću i naslijeđem teških i slavnih vremena osjeća se na trgovima i ulicama, izvire iz kula i zidina, opeka i ferala. A poput čuvara nad dravskim vodama i širokom ravnicom bdiju tornjevi župne crkve svetoga Mihaela Arkanđela, pobjednika.