Osveta zaboravljenog medicinskog genija

Nije rijetkost da djelovanje nekog znanstvenika, avangardnog za svoje vrijeme, ne bude prepoznato za života i da umre zaboravljen. Ali kako se približava njegov dvjestoti rođendan, rad mađarskog opstetričara kojim je spasio mnoge živote konačno dobiva zasluženo priznanje.

Desetljećima prije nego što je Louis Pasteur dobio svjetsko priznanje za teoriju o mikroorganizmima kao uzročnicima bolesti, porodničar Ignac Semmelweis borio se da njegove kolege prihvate ono što je danas u medicini nesporno - liječnici trebaju temeljito oprati ruke prije liječenja pacijenata.

Rođen 1. srpnja 1818, Semmelweis se pridružio porodiljnom odjelu Opće bolnice u Beču 1846. godine. Ondje je odmah bio zatečen ekstremno visokom stopom smrtnosti majki na odjelu na kojem su se obučavali studenti medicine. S druge strane, u susjednom krilu gdje su se učile primalje, stopa je ostala ispod uobičajenog prosjeka od tri posto.

Taj nesrazmjer veoma je mučio Semmelweisa zbog čega je započeo temeljito epidemiološko istraživanje, kaže Bernhard Kuenburg, predsjednik Zaklade Vienna Semmelweis.

Godine 1847. stvari su mu postale jasnije kada je jedan od kolega umro od sepse nakon što je izvršio obdukciju. Semmelweis je shvatio da trupla moraju sadržavati nevidljive, ali potencijalno smrtonosne "čestice".

U to vrijeme studenti medicine izravno su s obdukcije odlazili asistirati na porođajima. Ruke nisu dezinficirali, rekao je Kuenburg.

Kako sapun nije bio dostatno rješenje problema, Semmelweis je nametnuo rigorozniji režim petominutnog pranja ruku kalcijevim hipokloritom (klorno vapno). Semmelweis  je ovom vrlo jednostavnom metodom smanjio stopu smrtnosti na gotovo nulu, kaže Kuenburg.

No umjesto pohvala, Semmelweis je iskusio bijes tadašnjih velikana bečke medicine pa njegov ugovor 1849. nije bio obnovljen.

Liječnici su tada imali vrlo visoko mišljenje o sebi. Naravno da su bili uvrijeđeni jer im se nije svidjela sugestija da su bili odgovorni za veliku stopu smrtnosti, kaže Kuenburg. Štoviše, to je bila četvrt stoljeća prije nego što je Pasteur konačno uspio dokazati postojanje mikroba.

Bečki liječnici tražili su da im Semmelweis predoči dokaze. Semmelweisu nije pomogao niti njegov težak karakter niti to što je bio bez dlake na jeziku.  Nije se ustručavao svoje kolege nazivati "ubojicama". Kasnije mu se mentalno zdravlje pogoršalo zbog čega je umro u ubožnici 1865., u dobi od samo 47 godina.

Semmelweis je 'rehabilitiran' krajem 19. stoljeća nakon što su otkrića Pasteura, Roberta Kocha i Alexandra Yersina pokazala da je imao pravo. Danas se on smatra ocem moderne teorije bolničke higijene i sterilizacije.