Što čitati - "Rođeni u nedjelju" ili "Zagabrijela"

Ingmar Bergman - Rođeni u nedjelju, Disput

U godini u kojoj svijet obilježava stotu godišnjicu rođenja velikog švedskog filmskog i kazališnog umjetnika i pisca Ingmara Bergmana, autobiografski roman tog istaknutog filmaša "Rođeni u nedjelju" dobio je hrvatski prijevod.

Roman "Rođeni u nedjelju" (1993.) otvara pitanja odnosa u obitelji, posebno relacije otac - sin, religije i suočavanja sa smrću. Po romanu je snimljen istoimeni film u režiji Danijela Bergmana, sina Ingmara Bergmana, koji je potpisnik scenarija.

Glavni protagonist dječak Pu, u kojemu je autor utjelovio sjećanja na vlastito djetinjstvo, ima osam godina kada njegova majka unajmi trošnu nastambu u živopisnoj švedskoj provinciji u kojoj će u srpnju 1926. ljetovati njihova peteročlana obitelj na čelu s ocem, strogim pastorom, te s poslugom i rodbinom s majčine strane. Pu je dijete rođeno u nedjelju, te je prema pučkom vjerovanju obdaren posebnim moćima: imaginacijom, vidovitošću i sposobnošću da vidi duhove preminulih.

Kroz dječje oči upoznajemo galeriju likova: dominantnu baku, pijanog ujaka, dadilju koju obožava, starijeg brata koji ga stalno ismijava i izaziva, tete, majku koja ga uvijek štiti i voli te oca kojem se divi, ali ga se istovremeno strašno boji. Napet odnos s ocem do punog izražaja dolazi u središnjoj fabularnoj epizodi romana u kojoj njih dvojica odlaze na izlet u obližnje mjesto u kojem pastor ima održati bogoslužje.

Djetinjstvo obilježava slušanje priča o duhovima, seksualne fantazije, ali i prisustvovanje bolnim svađama roditelja, kao i susreti sa smrću. Pu je senzibilno dijete, izgubljeno u maštanjima, sklono crnilu.

Nekoliko sekvenci koje se zbivaju pedeset godina nakon radnje romana pomaže čitatelju da sklopi i poveže sve slike/izmjene vremenskih perspektiva.

Dječja nevinost sukobljava se sa svijeta odraslih, očevim autoritetom, licemjerjem i grubošću, činjenicom smrti i drugim tek naslućenim fenomenima.

Snažan roman o odnosima u obitelji, opraštanju i prihvaćanju, začinjen je atmosferom koju dobro poznajemo iz njegovih filmova.

Boris Perić - Zagabrijela

Ambiciozan i istovremeno vrlo zabavan novi roman Borisa Perića, pisca, novinara i i vrsnog germanista-prevoditelja.

Perić je, naime, već napisao „Povratak Filipa Latinovića" 21. stoljeća, gust i zahtjevan roman,  naklon i otklon od Krleže i njegovog istoimenog uratka, a nedavno je načinio i pravi prevoditeljski pothvat - preveo „Balade Petrice Kerempuha" na njemački, za što su mnogi mislili da je nemoguće.

Eksperiment je već sama struktura „Zagabrijela", zamišljenog kao prvi dio buduće trilogije ili romana u nastavcima, u kojem do izražaja dolazi promišljanje kružne strukture takvih poduhvata, zbog čega je roman podnaslovljen kao pi-roman.

"Zagreb je hladan grad", na početku će se prve rečenice „Zagabrijela" pročitati/začuti poznati stihovi Jure Stublića i tako grad Zagreb uvesti kao središte oko kojega se kreće ova neobična priča.

Trilerski početak - Dr. Božidar Vrabec, ravnatelj zagrebačkog Etnografskog instituta ubijen je u svome uredu, zbog spisa nepoznata sadržaja što ga je skrivao u svome arhivu. Dogodit će se to upravo u trenutku kad se u Zagrebu treba održati lingvistička konferencija na koju stiže hamburški slavist,  profesor Vollmeyer koji skupa s nekoliko vrlo neobičnih i upečatljivih likova biva upleten u istragu oko umorstva.

Ekipa likova, u koju osim njemačkog profesora, spadaju asistentica ubijenog, inspektor, čistač ulica, novinarka crne kronike, urbani pustinjak, u svojoj avanturi kroz povijest i legende, suvremenost i njene tipične devijacije, postat će protagonisti 'nabrijane' i luckaste priče koja nas vodi od navodnog posjeta Sv. Frane Asiškog Zagrebu, „črnih dijaka" i coprnica, do danas.

Fusnote, znanstvene i povijesne digresije, mikroeseji i promatranje Zagreba u sjeni njegovog tamnog anđela zaštitnika, odnosno kontekstu tajne povijesti grada.