Prošetali smo mračnom stranom interneta

Novinar Marko Hadjur u društvu Tomislava Buze prošetao mračnom stranom interneta.

Danas je upotreba interneta uobičajena. Upisivanje željenih pojmova u tražilice vodi nas do pojedinih stranica. No jeste li se ikada zapitali postoji li sadržaj na internetu kojemu nemaju svi pristup. Postoji, i to nekoliko vrsta.

'Deep web' je sav sadržaj na internetu koji se ne nalazi na tražilicama jer tražilice nisu indeksirane. To nužno ne mora biti ilegalni ili zabranjeni sadržaj. To je u načelu sav sadržaj koji nije indeksiran. 'Dark web' je dio tog sadržaja koji je prvenstveno ilegalnog karaktera, koji je zaštićen i kojem se mora pristupati na nešto drugačiji način. Oni su inkodirani, zaštićeni inkripcijama. Dark web je 'babaroga weba', objašnjava Tomislav Buza.

Sadržaj na dark webu nije za svakoga. To je i jedan od razloga zašto je zaštićen. Za pristup nekom od sadržaja potrebno je dobiti šifru, platiti ulazak, ili pak obaviti razgovor putem Skypea. Tu nalazimo od, ja to volim reći, bolesti ljudskog uma, od pornografskih sadržaja koji ulazi i dječja pornografija do naručitelja ubojstava, tzv. hitmane. To su urbane legende jer nitko neće priznati, ali postoje cjenici i oni koji to rade za određene sume novaca…, ističe Tomislav.

Zbog znatiželje i poslovnih razloga Tomislav je krenuo u otkrivanje tog dijela interneta. Za pristup dark webu potrebno je koristiti se prilagođenim pretraživačima. Također, poželjno je ostati anoniman zbog vrste sadržaja kojem se pristupa. Sve ima cijenu. Tako u prostoru dark weba jedan bubreg vrijedi oko 200 tisuća dolara, ubojstvo 10 tisuća dolara dok par očiju oko 2 tisuće dolara. Sve se tamo skriva iza anonimnosti, pa se može vidjeti koliko daleko čovjek može otići kad zna da ga nitko ne gleda.

Priručnici za pedofile, lažni dokumenti i novčanice, droga, oružje, ubojstva, kanibalizam, trgovina ljudima - samo su neke od mračnih ponuda koje dark web pruža. Čak je i plaćanje tih usluga prilično nejasno. Sva plaćanja idu preko kripto valute, preko bitcoina jer mu se gotovo ne može slijediti trag, jasan je Tomislav.

Korisnicima je teško ući u trag jer im se pri dolasku na već zaštićene pretraživače mijenja lokacija s koje pretražuju internet. Jednog trenutka ste Nizozemac, a već druge Britanac. Osim ponude i potražnje, dark web prema urbanoj legendi sadržava još nešto, tzv. red room (crvene sobe) - soba i streaming, baš ono filmska 'spika', streaming gdje ljudi gledaju mučenje, prebijanje ili čak ubijanje, govori Tomislav.
Samo možemo nagađati postoje li u Hrvatskoj korisnici dark weba, no bilo je situacija kada su određene stranice postale vidljive svima. Da se crno tržište na internetu razvija, potvrđuju i reklame koje su se počele pojavljivati na tražilicama. Pitanje je samo može li se tomu stati na kraj i jesmo li mi obični građani ugroženi.


Danas su u emisiji Vita jela zelen bor razgovarali o strani interneta za koju volimo vjerovati da postoji samo na filmovima. Nažalost, dark web je stvaran. Kriminalci koji putem njega trguju ljudima, organima, drogama pa i životima postoje. Možemo li im ući u trag i kako se zaštititi pokušao je odgovoriti informatički analitičar Davor Šuštić, novinar časopisa BUG.

Emisiju u cijelosti pogledajte na platformi HRTi ili u emisijama na zahtjev.