Srpsko-albanski "Romeo i Julija" ispraćeni ovacijama u ZKM-u

Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) ugostilo je predstavu Romeo i Julija redatelja i glumca Predraga Mikija Manojlovića, koja poznatu ljubavnu dramu Williama Shakespearea interpretira kroz srpsko-albanski sukob, simbolično poručujući da je međusobno razumijevanje moguće, ukoliko postoji volja za komunikacijom.

Predstava, produkcija Manojlovićeve Radionice integracije iz Beograda te kulturno-umjetničke organizacije Qendra Multimedia iz Prištine, klasični predložak osuvremenjuje u balkanskome kontekstu: Montecchiji su Albanci a Capulettiji Srbi.

Kao i u izvorniku, tema je ljubav dvoje mladih koja je zbog stoljetnih obiteljskih sukoba zabranjena i koja završava tragično za obje obitelji: mržnja i nerazumijevanje kojima je popločan put do najveće ljubavne tragedije u povijesti dramskoga pisma u ovoj interpretaciji izviru iz sukoba koji desetljećima obilježavaju srpsko-albanske odnose i koji ni danas ne jenjavaju.

Predstava je svoju premijeru imala početkom travnja prošle godine u Narodnom pozorištu u Beogradu, da bi mjesec dana kasnije premijerno bila izvedena i u Narodnom pozorištu Prištine, naišavši na pozitivne reakcije kritike, koja je Manojlovićevo scensko čitanje Shakespeareove tragične romanse nazvala političkim i umjetničkim činom, kazališnim eksperimentom koji je snažno uzdrmao mrežu kulturno-povijesnih i političkih značenja.

Manojlović, koji potpisuje i režiju i adaptaciju teksta, na svojem je jedinstvenom projektu okupio glumce iz Prištine, Beograda, Sombora, Tirane i New Yorka, a dramu postavio na albanskom i srpskom jeziku bez prijevoda, doslovno interpretirajući problem međusobnog nerazumijevanja koji je u temeljima poznatog tragičnog zapleta o mladim veronskim ljubavnicima čija je ljubav okončana smrću zbog zavade njihovih obitelji.

Gosti iz Beograda i Prištine oduševili su zagrebačke gledatelje, koji su glumce nagradili dugačkim aplauzom i ovacijama, a predstava je izazvala toliki interes da je ZKM morao na pozornicu staviti dodatne tribine, tako da su glumci igrali u međuprostoru između dvaju gledališta, a jednako je popunjen bio i naknadno uveden još jedan poslijepodnevni termin.