Kad one reguliraju vlakovi ne kasne

Žene su bezbroj puta pokazale da mogu biti ravnopravne s muškarcima i na njihovom terenu. Ipak, one još uvijek izazovu zanimanje kad ih susretnemo u poslu u kojem to nije uobičajeno. Ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska predstavlja neke od njih.


U Hrvatskoj je posao reguliranja dolaska i odlaska vlakova rezerviran uglavnom za muškarce, kojih je više od 90%. Ipak, jedan je kolodvor iznimka, onaj u Zaprešiću gdje kao prometnice rade četiri žene. Neke od njih na radnom su mjestu upoznale i svoje buduće supruge. Ekipa Dobrog jutra svratila je u smjenu Zorice Zemljić i Darinke Šumonja te zabilježila kako izgleda 'ženski' život na pruzi.

Na pitanje kako je to biti žena prometnik, Zorica Zemljić iskreno kaže: Teško neki put. Ali s vremenom sam se navikla. I mislim da ne bih drugi posao mogla raditi osim ovoga. A da rade neke druge poslove ne mogu zamisliti ni Zoričine kolegice na željezničkom kolodvoru u Zaprešiću kojim vladaju – žene. U kolodvoru Zaprešić su zaposlene četiri prometnice. I mi smo kao i sve druge žene. Imamo zajedničke teme - oko djece, posla, kuhanja i tako.., kaže Zorica.

Zorica kao prometnica radi punih dvadeset godina, a kad je kao djevojčica trebala odabrati buduće zanimanje, nije se dugo dvoumila jer logično je bilo da nastavi obiteljsku tradiciju. Otac, djed, ujak – svi su bili na željeznici te je i ona upisala Željezničko tehničku školu u Zagrebu. Baš kao i njezina kolegica Darinka Šumonja čija su oba djeda bili željezničari.

A biti prometnik na željeznici nije nimalo lagan posao kako se možda čini. Vodimo prometne evidencije, javljamo se, dajemo dozvole tj. dopuštenja za vlakove, za ulaze i izlaze s kolodvora, javljati odlaze... objašnjava Zorica. Na poslovima unutarnjeg prometnika vlakova javljam se na telefone, dojavljujem odlaske i dolaske vlakova. Najavljujem vlakove koji odlaze i dolaze. Na blok uređaju reguliram promet vlakova. Brinem se, znači, za sigurnost, dodaje Darinka. One vam vode brigu o sastavu vlaka, o njegovom kočenju. Vode brigu da se u isto vrijeme na jednom kolosijeku ne bi našla dva vlaka da se ne bi desilo kakvo zlo. Organiziraju radove na pruzi, zapravo, sve što vidite na željeznici, vrti se oko prometnika vlakova, ističe Danko Hrastinski, šef kolodvora Zaprešić.

Njihove smjene traju po dvanaest sati, a, kažu, jedna im posebno teško pada – noćna. Jer, kako kaže Zorica, kao žena i kod kuće ima puno obaveza pa se ne stigne dovoljno naspavati. A umor se godinama skuplja i utiče na zdravlje. Darinka još nema s tim problema, nijejoj  teško biti žena na željeznici i raditi kao prometnik vlakova. Bez obzira i na noćne smjene. Nema razlike između ženskih i muških, kaže. Unatoč smjenama Zorica svoj posao ne bi mijenjala zato što sam se našla u tome. Volim željeznicu i to mi je postalo u krvi.

A na ovom ženskom kolodvoru, kako ga od milja zovu njegovi zaposlenici, rađale su se i nove ljubavi. Priznaje Zorica da je ovdje našla i supruga, on je bio prometnik, a ona pripravnica… Sa suprugom o poslu ne priča kod kuće, jer sve što se dogodi na kolodvoru ostaje tu.

Prometnicama se najviše razvesele putnici koji rado zastanu i porazgovaraju s njima. Ljudima je drago kad vide žensku. Znaju davati komplimente, odaje Zorica. A da im često ljudi mašu i tako iz pozdravljaju otkrila je Darinka. Njima je jako simpatično vidjeti žensku osobu kao prometnika vlakova. To je nešto što nije svakodnevno i što nije učestalo, mišljenja je šef Hrastinski.

Svi prometnici na ovom kolodvoru poput složne su obitelji, što itekako raduje njihova šefa koji za željezničare kaže da rade lijep i odgovoran posao s više lijepih nego ružnih dana.