Umro talijanski pisac i filozof Umberto Eco

Veliki talijanski intelektualac, pisac Umberto Eco, preminuo u noći na subotu u 84. godini, bio je sveučilišni nastavnik, lingvist i filozof koji je doživio svjetsku slavu srednjovjekovnim kriminalističkim romanom Ime ruže. 

Školovani filozof, slavljen kad se već bližio pedesetoj, napravio je podvig prvim romanom objavljenim 1980. - Ime ruže, prodanim u nekoliko milijuna primjeraka te prevedenim na 43 jezika.

Za film ga je adaptirao 1986. francuski redatelj Jean-Jacques Annaud sa Seanom Conneryjem u ulozi Williama od Baskervillea koji istražuje sumnjivu smrt redovnika u samostanu na sjeveru Italije.

Nezanemariva je posljedica Imena ruže po romane u Italiji i talijansku književnost u inozemstvu. Talijanski pisci nanovo su prevođeni, ističe talijanski romanopisac i kritičar Alain Elkann.

Eco, unuk izdavača, pričao je kako je počeo pisati s deset godina priče za koje je sam radio izdanja.

Rođen u Alessandriji, na sjeveru Italije, 5. siječnja 1932., studirao je filozofiju na Torinskom sveučilištu a doktorat posvetio problemu estetike kod Tome Akvinskog.

Stručnjak za srednjovjekovnu povijest radio je i za talijansku radio-televiziju Rai što mu je dalo mogućnost preispitivanja medijskog praćenja kulture.
Poliglot, oženjen za Njemicu, Eco je podučavao na nekoliko sveučilišta, posebice u Bologni gdje je vodio katedru semiotike do listopada 2007. kad je otišao u mirovinu.

Objasnio je da se kasno posvetio fikciji jer je pisanje romana smatrao dječjom igrom koju nije shvaćao ozbiljno.

Nakon Imena ruže, čitateljima je podario Foucaultovo njihalo (1988.), Otok prethodnog dana (1994.) i Tajanstveni plamen kraljice Loane (2004.). Njegov posljednji roman Nulti broj, objavljen 2015., suvremeni je krimić o svijetu novinarstva.

Autor je i više desetaka eseja na temu srednjovjekovne estetike, Joyceove poetike, Jamesa Bonda, povijesti ljepote i ružnoće.

Priznajući da piše za zabavu, Il Professore je bio i bibliofil te je posjedovao više od 30.000 naslova među kojima i neka rijetka izdanja.

Eco je bio vrlo inteligentan, pravi erudit. Utjelovljavao je europskog intelektualca. Jednako se dobro osjećao u Parizu i Berlinu kao i u New Yorku i Riju, smatra Elkann.

Lijevo orijentiran, Eco nije bio pisac zatvoren u kulu od bjelokosti. Redovito je pisao za tjednik L'Espresso.

Nakon pobjede Berlusconija na parlamentarnim izborima 2008. posvetio je članak povratku duha četrdesetih godina izrazivši žaljenje što čuje govore slične onima o 'obrani rase u kojima se ne napadaju samo židovi već i Romi, Marokanci i općenito stranci.

Njegova posljednja borba odvela ga je uz druge pisce do zaštite pluralizma nakladništva u Italiji nakon što je Mondadori, u vlasništvu obitelji Berlusconi, otkupio RCS Libri.

Umberto Eco pridružio se s drugim autorima u novoj izdavačkoj kući La nave di Teseo pod vodstvom Elisabette Sgarbi, nekadašnje direktorice izdanja Bompiani, tvrtke RCS, talijanskog izdavača Umberta Eca.