Sretan rođendan, Špiro!

Jedan od velikana našega glumišta, Špiro Guberina, danas slavi 83. rođendan. Tim povodom u rodnom Šibeniku izvest će prigodnu predstavu, a ekipa Dobrog jutra nekoliko dana prije rođendana, glumca je iznenadila posjetom u njegovu zagrebačkom domu.

Njemu je njegov život poput dječje igre. Bilo da se ta igra zbiva na filmu, televiziji ili u kazalištu. U svojoj je karijeri ovaj Šibenčanin nanizao dojmljiv broj uloga, a iako je zakoračio u osamdesete godine, ne predaje se. Nisam više dite. Jesam zapravo. Može se reći da sam jedno veliko dijete. Ja se i danas volim igrati i glumiti. Ne znam što bi se moglo dogoditi ako se ne igram. Čitav život sam proveo igrajući se. I u životu i na daskama koje život znače. Kazalištu.

A upravo će na tim istim daskama koje toliko voli, Špiro proslaviti svoj rođendan. Pod ove stare dane ja još uvijek, kako mi vrag ne da mira, igram. I radno proslavlja svoj rođendan. U šibenskom kazalištu s jednom predstavom. Dao sam joj naslov 'Kamo? Tamo da putujem'. To mi je asocijacija na Tina Ujevića, Arsena Dedića...

Špiro voli putovati, ovog puta će do rodnog Šibenika. U Krešimirovu gradu jedan od velikana našega glumišta rodio se 1933. Ako znam dobro brojati. Jer ja se ne sjećam kad sam se rodio. Davno je to bilo. Kad ga susretnu, mnogi ga prijatelji pitaju za zdravlje, a on im svima nasmijano odgovara... Da kucnem… I najčešće kucne u štap bez kojeg više ne izlazi van. Štap nosim vani jer se bojim najviše pada. Nisam stabilan, idem malo lijevo, malo desno, tako da ljudi koji me vide na trotoaru misle da sam pijan. Ali nisam pijan, nego sam malo nestabilan. To ja svima kažem. A najviše se bojim biciklista. Koji isto misle da sam pijan pa mi svašta kažu.

Kad uđete u njegov zagrebački dom u središtu grada, u prvom ćete trenutku pomisliti da se nalazite u nekom dobro opremljenom muzeju. Svega tu ima, od fotografija do igračaka. Najdraža igračka Špiri je mali vlak na baterije. Tu sam malo sentimentalno vezan jer je moj pokojni otac bio željezničar. Moj Lovre. A njegov otac se zvao Špiro. I oni su bili puno bolji glumci nego ja.  Jedne prohladne snježne veljače kad su se temperature spuštale i do -20°C, Špirin je otac došao u zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište gledati tada 27-godišnjeg sina jedinca. Bila je to predstava Ranka Marinkovića 'Zagrljaj'. Poslije predstave pitam ja njega kakav sam dojam ostavio. Kakav sam bio. A on mene pita - Koji si ti bija? Ja kažem - Pa onaj koji ima brkove. A on će - A ono si ti bija!? Dobar si bija, nisam te pripozna. Ali malo je zafrkava.  Sutradan je mladi glumac ispraćao oca na željezničkom kolodvoru kad... On meni kaže: Ženim se. Kako, što? Trčim ja za njim... I za dva mjeseca se rodio moj brat. To nitko tako nije mogao odglumiti. Da je on meni rekao dan ranije. Meni ne bi bilo drago da mi se rodio brat. Imao sam 27 godina. Rekao bih mu: Čuj, stari što u tim godinama praviš dicu, ali sad smo evo najbolji prijatelji.

Mnoge generacije pamte ga po ulozi u legendarnoj seriji Miljenka Smoje 'Velo
Misto'
. U to vrijeme, snimali smo 1980., imali smo idealne uvjete. Tako da sam ja mogao otići malo u Hrvace da mi pričaju o tom čovjeku. Da vidim kako govore. Imao sam idealne uvjete, a i odlično je bio napisan taj lik, škovacin Joskan. On je bio pojam u Splitu kao čistač ulica. Čak sam bio temeljit pa sam u tom mjestu tražio poštapalice. Pa su mi rekli da ima jedna poštapalica tamo u Hrvacama - Muke mi ježove! Imao sam jednog partnera, mladoga, koji je bio i ostao jedan od najvećih glumaca, Ivo Gregurević. Premda je rođen u Orašju, a ja u Šibeniku, svi su mislili da smo rođeni, da smo stric i netjak.

Umirovljeničke dane krati u svojem privatnom kazalištu koje je nazvao Mali hrvatski teatar Kiklop. Dao sam mu ime 'Kiklop' po Rankovom najzagrebačkijem romanu. I velikom. Tamo sam ja imao manju epizodu, igrao sam ulogu Krele. Kad ga pitate o budućnosti, kaže kako će samo s jedne scene prijeći na drugu. Ja znam moju budućnost. Bit ću među mojim kolegama. Bit ću opet sigurno, ja to zamišljam, da nema nestanka. Da ću i dalje biti na nekim rajskim ljetnim igrama, recimo. Sigurno se gore nešto daje. Ne znam što je na repertoaru. Možda ako je Hamlet, ja ću opet igrati grobara. Sigurno sam u podijeli. Ja imam 83 godine. To je stvar ili trenutka ili mjeseca ili godine.

Mi mu želimo još mnogo godina i dobrih uloga. Sretan rođendan, Špiro!