Turčin Paša čuva šibenski maslinik

Često u životu čujemo izreku kako je pas čovjekov najbolji prijatelj. Da je tome tako uvjerila se ekipa emisije Dobro jutro, Hrvatska. Bili su u jednom masliniku pokraj Šibenika koji čuva Paša, anatolijski ovčar (kangal ili karabaš) koji se ubraja među najveće vrste pasa na svijetu.

Riječ je o pasmini staroj 4000 godina koja potječe iz Turske. Pas iz naše priče zove se Paša, a otkako čuva maslinik koji se proteže na 10 tisuća četvornih metara, njegov vlasnik Goran Grguričin mirno spava.

Kad nije s unukom umirovljeni šibenski policajac Goran vrijeme najradije provodi u svom masliniku. Do polja, nadomak Krešimirova grada, s veličanstvenim pogledom na tvrđavu svetog Mihovila dolazi se uskim makadamom, a 180 stabala maslina u sigurnim su šapama dvaju pasa. Jedan od njih je Anatolijski ovčarski pas. Koje inače zovu karabaš. To je pasmina koja čuva. Čuvar koji je miroljubiv za domaćina, a za one koji nisu pozvani je oštar i opasan. To je jedini pas koji se može tući s medvjedom ili ide na vukove bez da je u čoporu. Sam, ponosno govori Goran.

Kad je prošlog ljeta stigao u maslinik Paši je bilo tek mjesec dana. Zahvaljujući osmogodišnjoj Rei, mješanki labradora i belgijskog ovčara, ubrzo se počeo osjećati kao kod kuće. Ona je njega učila okolo obilaziti, kad netko prolazi lajati, uputit se u dio maslinika u kojem vidi neki problem. Vrlo su zanimljivi. Naučila ga je, a i ja sam malo pripomogao u dresuri, da ne dira koke. Imamo tu 40-ak kokoši. Ona s njima živi kao da ih nema, kaže Goran.

Da nabavi Pašu, G.G.-a, kako u Šibeniku zovu Gorana, naveo je jedan nemili događaj otprije dvije godine. Ovaj maslinik dosta dobro rodi i te godine je bila dobra berba. Zet je ostavio ulje kratko ovdje dan, dva možda dok je bio na putu. Te noći je netko provalio i odnio ulje. Tako da smo vidjeli da moramo na neki način imati osiguranje ili živjeti tu. A kako ne možeš stalno tu živjeti, pribjegli smo ovim metodama. Psima.

Kad vide ovog anatolijskog ovčara mnogi zaustave korak, no razloga za strah nema. Oni su jedino u svom prostoru koji štite spremni lajati, napadati, ne dati da netko uđe. Čim su vani, na ulici, ponašaju se miroljubivo. Rea i Paša, dvoje vjernih čuvara Goranova maslinika postali su pravi prijatelji pa ni u šetnju ne idu jedan bez drugoga. Paša je toliko postalo popularan u Šibeniku da je Goran sada znan kao G.G. koji ima Pašu. G.G-ov ljubimac već teži više od 40 kilograma i tu se neće zaustaviti, trebao bi dostići težinu 70 – 80 kilograma koliko dostižu mužjaci njegove vrste.

Deset tisuća četvornih metara maslinika iziskuje i dosta posla pa Goranu u pomoć često dođe i brat Marin koji hvali Pašu kao miroljubivog psa, a Goran dodaje da se i njegov unuk bez ikakvih problema igra s njim.