Provjerite koliko znate o Đakovačkoj katedrali

Obrisi joj dotiču oblake pa se preko slavonske ravnice posjetiteljima Đakova ukazuje već s 10-ak kilometara udaljenosti. Kad se razmak smanji pravi je gorostas. Njezina je izgradnja počela prije 150 godina, a trajala 16… To su samo neki zanimljivi podaci o prelijepoj Đakovačkoj katedrali.

Prije 150 godina biskup Josip Juraj Strossmayer započeo je najvrjedniji projekt svog života. Gradnju katedrale sv. Petra. Jedan od najvećih problema je bio što mu kanonici nisu dali dvije kurije, odnosno četiri kanonička stana da na tom prostoru gradi katedralu kako je htio, pa je onda katedralu namjeravao graditi unutar bedema staroga grada, govori kanonik mr. sc. Luka Marjanović. 

Izgradnja je stajala milijun i 200 tisuća forinti, a nadbiskup Strossmayer za nju je dao vlastitih 600 tisuća. 7 milijuna cigli raspoređeno je duž 84 metra visine, a u temeljima je 395 pilona od slavonskog hrasta. I što je najvažnije, prostore između balvana zasuo je, pisali su, s jednim novim materijalom, betonom. Dakle, već katedrala 1866. ima i suvremenog građevinskog materijala. Radovi su trajali 16 godina, iako je katedrala trebala biti dovršena za pet. Ali je Strossmayer čekao da dobije vrhunske majstore iz Europe koji su bili angažirani na drugim mjestima… On je to dočekao i zato ova katedrala ima tako lijepe freske jer su ih radili ljudi iz Naserove škole ili Overbeckove, objašnjava kanonik Marjanović.

Katedrala je građevinsko remek-djelo, veličanstvena je i njezina unutrašnjost. Gotički i romanički stil savršeno se isprepliću. Zanimljivo je ovdje, graditeljski gledano, da Strossmayer nije stavio tzv. balustradu tj. pričesnu ogradu koju imamo u mnogim crkvama još i danas, kao primjerice u Osječkoj katedrali, jer je držao da su svećenstvo i narod jedna cjelina i da između njih ne treba biti ograde, ističe kanonik Marjanović. 

Unutrašnjost katedrale krase mnoge freske stvarane rukama najvećih svjetskih majstora onog doba. Nadbiskupova ideja o južnom slavenstvu ocrtava se u fresci Poklon triju kraljeva Ludwiga Seitza. Ovaj čovjek što kleči do Marije i Isusa je starac iz Đakovštine. Vidi se po tome kako je obučen, u narodnu nošnju. Iza njega je djevojka, također iza Đakovštine, sa snopom žita, a između njih je djevojka u dalmatinskoj nošnji s palminim lišćem u ruci. Iza njega je Bugarin s voćem, a iza svih njih, s ovcama, prikazan je jedan Srbin, opisuje fresku kanonik Marjanović.  

Prolazile su godine, mijenjali su se majstori, dolazili su i odlazili slikari. Jedino je Strossmayer sve nadgledao. Kada je bila završena, slijedio je blagoslov i osmodnevna proslava. Iz Siska je došla lađa puna ljudi, njih gotovo  600, bilo je među njima Zagrepčana, Karlovčana, Siščana… Ali ne pamti ponosna katedrala samo sretne dane. I hvala Bogu izrasla je i kroz sve nedaće i ratove. I Prvi svjetski i Drugi svjetski i Domovinski rat, još uvijek stoji, zahvalan je kanonik Marjanović.

Impresivna je i kripta ispod zemlje u koju stane pet tisuća ljudi. Za vrijeme Domovinskog rata u njoj je bio centar kulturnog života u gradu. Tu su se održavale izložbe. U kripti katedrale je i grobnica biskupa Strossmayera kao i biskupa prije i poslije njega. Tako je tijelo njezina tvorca zauvijek smješteno u njezine temelje.

Koliko mu je značila najbolje opisuju riječi nakon izgradnje: 'Pogledajte ju kako je lijepa. Eno rubina kojeg je Bog meni, a ja njemu poklonio.'