Planine su njegova sreća, njegov mir i život

Matej Perkov živi u Zagrebu, ali puno radije nego što u njemu živi,  iz njega pobjegne u planine. Svaki put drugo mjesto, druga država, druga planina, ali uvijek - visina!

Planine su njegova sreća, njegov mir i život. Matej Perkov ima 32 godine i za sebe će reći da se bavi raznim stvarima, samo nikada ne sjedi doma.
Planinarenje, putopisi, predavanja... popis je podugačak. Jedan od razloga zašto se svim tim bavim je i poruka ljudima, mladim ljudima da je bitno baviti se nečim. Čime god da se baviš ako te to dovede u situaciju da upoznaješ nove krajeve, nove ljude, stječeš nekakva nova životna iskustva koja mogu pomoći u svakodnevnome životu…

Planinariti je počeo prije 22 godine, a posljednjih nekoliko posvetio se visokogorskom planinarenju. Nije mu cilj samo popeti se na vrh neke planine, nego i upoznati ljude i kulturu mjesta na kojem se nalazi. Svaki uspon tako je posve novo iskustvo. Ono što je specifično na mojim putovanjima je da putujem sam. Ne zato što sam vuk samotnjak nego zato jer je jako teško naći društvo. Dok si sam uvijek se nađeš u raznoraznim situacijama, prisiljen si komunicirat s ljudima i ljudi te drugačije doživljavaju pogotovo u domeni planinarstva. Često sam doživljavao da mi ljudi pomažu i bez da sam ih zamolio, hodaš uz cestu stanu ti i ponude prijevoz, spavaš na otvorenom u nekom naselju pa ti ponude da spavaš kod njih doma. Ljudi su me primali u svoje kuće i sve je to jako zgodno, a s dosta njih sam ostao u kontaktu kasnije.

Do sada je obišao razne alpske predjele - od Slovenije, Francuske, Švicarske, Austrije, do Italije. Obišao je i gotovo cijelu Hrvatsku kao i gotovo sve zemlje Balkana. Nedavno sam bio u sjevernoj Africi, u ekspediciji na najviši vrh sjeverne Afrike – Tupkal u planini Atlas, Maroko. Zapravo mi je cilj putovati tako da doživim što veću avanturu za što manje novaca, jer živimo u teška vremena. Nije bitno zapravo gdje, jer gdje god da odem uvijek mi je super, uvijek se nekako dobro provedem, uvijek mi ostanu lijepe uspomene, a to je nekako najbitnije da čovjek dođe doma sretan i ispunjen.

Sretni i ispunjeni bila je i ekipa na ovom snimanju. S Matejem je tada zbog njegove iduće ekspedicije jutro provela na Sljemenu i tako barem malo osjetila o čemu on priča. Moja iduća ekspedicija bit će uspon na Elbrus u Rusiji na Kavkazu, najviši vrh Europe. Krenut ću od razine mora i s obzirom da će ruksak bit teži od 25 kg moram se i adekvatno se pripremiti. Za to uz standardne vježbe za leđa i snage nema boljeg od nošenja ruksaka po Sljemenu. U Rusiju odlazi u srpnju i zbog toga je već sada svaki dan s punim ruksakom na Sljemenu, ali i na dugim turama po Hrvatskoj čiji je cilj istrenirati tijelo na višednevno nošenje teškog ruksaka.

Taj podprojekt nazvao je Matej Hrvatsku volim putujući, a javnosti će ga predstaviti putopisnim reportažama, video materijalima i sl. U Rusiji ga čeka velika hladnoća i iscrpljujući napori u trajanju i više od mjesec dana pa Matej svoje tijelo priprema da izdrži to dugo i naporno razdoblje.


Vjerujemo da će i u tom svom naumu uspjeti. Jer planine i izazovi njemu su jednostavno u krvi. 'Neću' i 'ne mogu' u njegovu rječniku - ne postoje.