Za sreću nam uvijek tako malo treba

Ekipa Dobrog jutra vodi vas u Vlaku pokraj Šibenika, čiji su jedini stanovnici umirovljenik Neno Bilušić i njegova majka Neda. Život daleko od prvih kuća, bez struje i vode, za njih je - odličan! 

Vlaka, malo dalmatinsko mjesto na osami smjestilo se između Zatona i Rasline i broji svega dva stanovnikabaku Nedu (86) i njezina sina Nenu zvanog Dečko. Njihovo je imanje usred šume, daleko od kuća. Život u prirodi, kažu, nešto je najbolje što im se ikad dogodilo. Oboje se slažu u jednom: Dobro je ovdje živjeti.  Polurobizonski. Meni je to drago. Život je tako jednostavan, kaže Neno. Već sam i zaboravila da sam doli rođena i da sam doli živila, dodaje majka Neda.

Imaju magarčića, kokoške, patke, mačku i dva psa. Ostalo što dođe. I kojega praščića divljega što dođe, ovdje pretrči, smije se Neno. Bilo ljeto ili zima oboje ustaju u isto vrijeme. Prvo me magarac probudi oko 6 i po, 7 uri. On počne revati i onda znaš koja je ura i da ne gledaš uopće na sat. Onda kokoši počnu činiti svoje… Nakon buđenja slijedi zajednička kava.

Većinu toga u kući Dečko je opremio stvarima koje su drugi bacili, a na svoj je mali muzej itekako ponosan. Struje nema, dok vodu dobiva zahvaljujući kišnici. Normalna je za piće. Stavim mrežicu, malu, da ne upadaju grančice. Jer ovdje nema kemikalija, nego samo grana, ili koji list… Dan prođe za sekundu, kaže Neno te dodaje da tijekom dana niti ne pomisli na gledanje televizije. Ipak, navečer upali agregat na sat do dva i pogleda nešto od programa koji ga interesira. Iako lišće odaje dojam toplog vremena, zima ovdje može biti itekako oštra i hladna. Snijega padne toliko da ga bude 'do vrha štale'.

U posjet majci i sinu često dolazi rođak Tome Martinović koji hvali Dečka ali i mjesto na kojem živi. Dečko je otac dvoje djece, a svojim se unucima kad navrate najviše raduje njihova baka Neda.

Za sreću nam zapravo uvijek tako malo treba. Potvrdili: Dečko i njegova Neda!