Dvorac Lužnica

Nekada je u dvorcu Lužnica živjela plemićka obitelj Rauch, zatim sestre Milosrdnice. Danas pak ima novu ulogu. Ekipa Dobrog jutra provjerila je kakvu.

Samo dvadesetak kilometara od Zagreba veliko imanje okruženo parkom i stazama dugačkim oko 2 kilometra. Idiličan prizor mami da se tu zastane. Prvi vlasnik imanja,  još potkraj 16. stoljeća, bila je plemićka obitelj Čikulini. Na mjestu dvorca tada je bila mala kurija okružena parkom. Imanje se nasljeđivalo generacijama i tako pripalo moćnoj plemićkoj obitelji baruna Raucha. Oni su na mjesto kurije u 18. stoljeću sagradili dvorac u kojem se rodio i umro ban Levin Rauch. Ta obitelj je živjela ovdje sve do 1923. godine kada sestre Milosrdnice kupuju imanje i sam dvorac da bi u njemu mogle imati smještaj za svoje starije sestre kojih je bilo sve više i više, a isto tako i da bi mogle obrađivati polja koja se nalaze u okrugu dvorca da bi na taj način prehranile sestre u Zagrebu u Frankopanskoj, ali isto tako i bolesnike u Vinogradskoj bolnici zapravo bolnici sestara Milosrdnica koju su sestre gradile, objašnjava sestra Tea Juratović.

O vremenu nastanka dvorca svjedoči i prvi pisani spomenik: originalna povelja nastala 11. srpnja 1761. kada je u dvorcu bila blagoslovljena obiteljska kapelica. A oltar je zapravo najznačajniji u ovom dvorcu, zapravo najveće blago ovoga dvorca. Cijeli je napravljen od drveta hrasta, na njemu vidimo raspetog Isusa jer je ovo kapela Svetoga križa, kazuje sestra Tea.

Dugački hodnici vode nas u prostrane prostorije dvorca. Svečana dvorana je centralna dvorana ovoga dvorca i dijeli nekako dvorac na dva dijela, a u njoj se zapravo odvijao sav društveni život onog plemstva koje je tada bilo, održavale su se kojekakve zabave, plesovi… druženja.

Među rijetkim predmetima koji su ovdje ostali od obitelji Rauch su ugradbeni ormari i peći koje i danas rade. Svaka prostorija ima svoju peć, a najskupocjenija je ona pristigla iz Češke na kojoj se nalazi i grb obitelji Rauch. Sestra Tea otkrila je i jednu zanimljivost: svečana dvorana ima dva balkona, jedan je ženski, jedan je muški, a razlika im je ta što ženski balkon ima kao malu izbočenu ogradu, a svi znamo da su žene u ono vrijeme nosile krinoline pa tako da bi lakše mogle biti na balkonu. Svaka prostorija ima svoju priču, a neke i danas imaju svoju ulogu.

Dvorac je punih 80 godina, od 1925. do 2005., služio samostanskom životu. Časne sestre u njemu više ne žive. Za njih je sagrađena posebna zgrada u neposrednoj blizini dvorca te one i dalje o dvorcu vode brigu. Održavaju u njemu razne radionice, seminare, predavanja, kampove za mlade, duhovne obnove. Godine 2003., dok su još živjele u dvorcu, sestra Tea bila je ovdje kao pripravnica mjesec dana na praksi. I tako barem nakratko osjetila kako je živjeti u dvorcu. Danas u njemu povremeno budu samo oni koji dolaze na različite višednevne aktivnosti. Moglo bi se još mnogo toga reći, ali naše vrijeme polako istječe.

Svake nedjelje od ožujka do prosinca u 16 sati sestre organiziraju posjet dvorcu uz stručno vodstvo. Prilika je to da prošećete svim prostorijama i doznate mnoge zanimljivosti vezane za dvorac Lužnica.