Prvi akademski slikar koji umjetnička djela stvara ustima

Odvažnost, entuzijazam i želja da unatoč svim zaprekama ostvari ono o čemu je maštao kao dijete odlike su Alena Kasumovića. Ekipa Dobrog jutra upoznala je Alena koji boluje od artogripoze. Iako se ne može koristiti nogama i rukama, uskoro će postati prvi akademski slikar ustima u Hrvatskoj.

Ono za što je naizgled mislio da je neostvarivo, 24-godišnji mladić iz Zaprešića ostvario je u samo tjedan dana! Upravo toliko trajao je Alenov prijamni ispit na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje je postao prvi student koji crta ustima.

Alen je rođen s artogripozom, bolešću koja utječe na tetive, mišiće i hrskavicu. Nisam nikad imao problema s tim. Nisam sebe gledao kroz to. A nisu ni njegovi prijatelji koji su mu u svemu bili i ostali velika potpora. Umjetničku je crtu u sebi Alen otkrio još prije osnovne škole. Kao dijete volio sam puno slikati, crtati, istraživati. Više tako te kreativne stvari. I naravno druženje s vršnjacima u parku, koji su me bez problema prihvatili i s kojima sam provodio vrijeme. Hvala Bogu, profesori, pa i roditelji, kad su to prepoznali, nastavili su me poticati u tom smjeru.

Od svojih snova nikad nije želio odustati. Dugo je razmišljao o tome i jednog dana odlučio upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Premda sam naravno morao biti svjestan i toga da je ta zgrada potpuno neprilagođena. Nedavno su napravljeni tek prvi prilagođeni WC i jedan mali lift na ulazu u zgradu. Iako lifta unutra za ostale stepenice nema. No, nije me to dalje obeshrabrilo da to izaberem i da se tome posvetim. I krenuo je! Sada je već na petoj godini fakulteta i uskoro će postati prvi akademski slikar u našoj zemlji koji umjetnička djela stvara ustima.

Crtanje ustima svodi se na to da se dobro drži zubima kist. I na crtanje vratom i leđima, ovisno o formatu. Ako je neki manji format onda je dovoljno samo vratom ili manji neki pokreti tijelom. Dok ako radim na većim formatima više moram koristiti leđa i svoje cijelo tijelo prilikom slikanja. Osjećaj kad je ostvario nešto o čemu je maštao kao dijete ne zaboravlja se tako lako. Za kolege i profesore Alen ima samo riječi hvale. Svi su vrlo, vrlo susretljivi. Profesor mentor je zbog njega svoju klasu, u dogovoru s kolegom, 'spustio' s trećeg na prvi kat da bi Alenu bilo lakše dolaziti na nastavu. Što mi je bilo puno lakše i prihvatljivije.

Osim na fakultetu, asistente koji mu pomažu da što bezbolnije i lakše korača kroz život ovaj hrabri mladić ima i u studentskom domu Stjepan Radić koji mu je postao privremeni zagrebački dom. Kad razgovarate s Alenom, ne možete ne primijetiti njegov optimizam i vedar duh. Tračak radosti u njegovim očima sja i zbog njegove prve samostalne izložbe, nedavno otvorene u Studentskom centru. To je serija fotografija, radi se o knjizi fotografija pod nazivom 'Pogled na svakodnevnicu iz sjedeće perspektive'. Fotografija su nastajale od 2012. do 2014. godine. Ideju za fotografije dobiva na različite načine.

Alen je svjestan da ga čeka još mnogo toga, no zapreka se ne boji, jer je svaku nepremostivu stepenicu u životu dosad hrabro prošao i nastavio dalje. U sebi nije izgubio onaj pozitivni duh koji ga prati od rođenja, a koji svojom prisutnošću širi i na sve oko sebe. Alene, sretno!