Naracija i slijepima uljepšava umjetnost

Udruga za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom „ZAMISLI“ iveć godinama organizira projekt „Slušam, dakle vidim“ čiji je cilj integracija slijepih i slabovidnih osoba u kulturni život. Projekt obuhvaća izradu naracije filmova te edukaciju sedam slijepih osoba za urednika naracije filmova što dalje otvara mogućnost stjecanja honorarnog rada.

U priči iz emisije Dobro jutro, Hrvatska saznajte kako Antonio i Martina rade naraciju. Zamislite na tren da ne vidite, da samo slušate dijaloge u filmu ili predstavi. Naravno, dojam je potpuno drugačiji pa se naracijom pokušava dočarati više detalja, koji gledateljima s oštećenjem vida upotpunjuju 'sliku', kako bi mogli uživati u filmu.

Iskreno meni kao slijepoj osobi, ja se zapitam kako slijepa osoba koja je slijepa od rođenja, kako shvaća film, kako stvara sliku filma, može se na nekakav svoj način, može li slijepa osoba predočiti film sebi baš takav kakav je, ne znam, ali kao nekakvu vrstu umjetnosti, da. Kao nekakvu vrstu priče, opisuje Antonio koji ne vidi od 11. godine.

Naracije za slijepe osobe u inozemstvu nisu neubičajena pojava. U nas ih je znatno manje. Ipak, prva filmska naracija domaćeg filma prikazana je 2007. godine. Primjerice, HRT je prilagodio popularnu seriju Crno-bijeli svijet osobama oštećena sluha i vida.