Danas je 142. rođendan Ivane Brlić-Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu. Preminula je u Zagrebu 21. rujna 1938. Bila je književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu.

Često nazivana hrvatskim Andersenom, radi njene virtuoznosti kao pripovjedača za djecu i hrvatskim Tolkienom, radi posezanja u fantastični svijet mitologije. Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike.

Ivana je na svoj 14. rođendan počela pisati i tada su nastale prve stranice njezina dnevnika. 'Bože, ako nije grijeh takova šta moliti, daj mi dar za pisanje knjiga', napisala je. Na svoj 18. rođendan, udala se, a potom preselila iz Zagreba u Brod na Savi, današnji Slavonski Brod. Postala je majka četvero djece  - 'jednome gaćice kopčati, drugome na urnebesno zahtijevanje pomoći, trećemu zub koji se klima izvaditi, a četvrtome reći koji je 12. dio od 105, a uz to mami list pisati… to je nemoguće.'

Uz sve kućanske poslove i obaveze Ivana ipak stiže primiti pero u ruke. Nastao je tako malen kao lakat, veseo kao ptica - Šegrt Hlapić. I danas najdraža knjiga učenicima, doživjela čak 140 različitih izdanja. 'Draga Mama, danas sam napunila 40 godina i nalazim da je to pravi čas da se tebi i tati zahvalim na daru života.' U to doba Ivana ima objavljene dvije knjige. 'Moje me razmišljanje dovelo do zaključka da se spisateljstvo ne slaže s dužnostima ženskim', kaže Ivana u svojoj Autobiografiji. Ipak žar za pisanje bio je velik. Priče iz davnine objavljene su 1916. Srcu su nam prirasli likovi iz slavenske mitologije poput Regoča, Stribora, Palunka, Kosjenke, Potjeha upravo zahvaljujući Ivani Brlić-Mažuranić. 'Djeca su odrasla, otišla od kuće. Moja bolest počela je da me ništi u času kad sam osjetila da me nitko više ne treba. Čim prođe moja zagonetna preiscrpljenost, vratit će se i vedrina…' piše Ivana. Na žalost, oduzela si je život u bolnici na Srebrnjaku 1938. godine. Za njom ostala su djela za vječnost, za dječje osmijehe…

Četiri je puta bila predložena za Nobelovu nagradu, no nažalost nije ju dobila. 'Kad si sretan, i sunce za tobom žuri', jedna je od njezinih rečenica koje se pamte.