Slikar Joško Eterović

Svjetski slavan umjetnik Joško Eterović priprema izložbu u Zagrebu, u galeriji Kranjčar. Eterović živi i radi na relaciji Zagreb- Pariz - Rijeka, a upravo u Rijeci, njegov atelje posjetitelje ostavlja bez daha.

Mnogi njegovu kuću smatraju jednom od najljepših na Mediteranu, nakon Ville Mabrouka u Tanžeru, Maroko Yvesa Saint Laurenta i Le Palais Bulles (palače Mjehurića) Pierrea Cardina u Cannesu. Riječka ekipa Dobrog jutra upravo je u tom ateljeu posjetila slikara Joška Eterovića

U dodiru s morem nastaju Eterovićeva djela, jer ovdje, na Kantridi, u bilo kojem djelu kuće, more dominira, kao na brodu. Kuća se svima jako sviđa. Prvo se meni sviđa, što je najbitnije... Uvijek su ljudi iznenađeni prostorom koji se događa u kući. Vide na okupu i lijepu kuću i more i unutarnji prostor koji funkcionira sa slikama, skulpturama… Ljudi se ovdje ugodno osjećaju i često mi dolaze, otkriva slikar Eterović.

U kući su s njime i njegova dva asistenta, od kojih je Andrija Blažević svakako već nezamjenljiv. A tu je i pas Maks. Vjeran prijatelj. No, priča o ljubavi prema umjetničkom stvaranju počinje, iako uz more, daleko odavde - još u rodnom domu. Na Braču, u Pučišću, gdje sam živio, tamo sam imao jedan stol i taj stol sam uvijek geometrijski slagao. Već se osjećao taj jedan red, na malom stolu, koji je bio u meni. Kad sam došao u Rijeku imao sam 14 godina i onda sam, osim što sam bio loš đak u gimnaziji, napravio u jednoj sobi u stanu atelje i počeo slikati.

Ovaj je umjetnik Rijeku zavolio kao grad u kojem je iz dječaka postao mladićem, za koji ga vežu nebrojena prijateljstva i divne uspomene. Stoga mu je i najdraži atelje upravo u Rijeci. No, iz Rijeke u studentsko doba odlazi u Zagreb, a ubrzo potom u Pariz i Španjolsku gdje je radio i kao asistent režija na dva filma. No, poriv za likovnim stvaranjem raste u Parizu, gdje uskoro ima i prvu malu samostalnu izložbu. Dalje ide vrtoglavom brzinom. Moja prava izložba 1973. bila je izložba koja je imala ogroman publicitet, ne postoji ni jedna važna novina na području umjetnosti koja nije pisala o toj izložbi i tu počinje zapravo moja karijera u Parizu. Slijedi Fjaka, također vrlo zapažena izložba, i tu dolazi do okretanja skulpturama i istraživanju materije i forme.

Izložba u Zagrebu prikazat će posljednju Eterovićevu fazu. Riječ je o crno-bijeloj izložbi, na bazi materije, a čiji je kustos pariški likovni kritičar Dominique Narran. Dakle, sad sam u skulpturama, kuglama, ponovno u geometriji, ponovno u materiji, s puno manje boje…

Njegove su slike i skulpture danas u fundusima mnogih galerija širom svijeta, kao i kod brojnih svjetski poznatih kolekcionara.