Stan Viktora Kovačića, remek-djelo unutrašnjeg uređenja

Da doznate kako se na početku prošloga stoljeća stanovalo u Zagrebu, možda je najbolje posjetiti stan legendarnog arhitekta Viktora Kovačića.

Njegova brojna zdanja krase naš glavni grad, a njegov mansardni stan u Masarykovoj ulici pokazuje kako je već tada bio ispred svojeg vremena. Muzej grada Zagreba brine se za stan, tj. za Zbirku Viktora Kovačića. Za javnost je otvoren već 22 godine svakog četvrtka od 10 do 17 sati.

Prekrasna palača Burze, crkva sv. Blaža, Jezuitski trg i još puno kamenih i betonskih ljepotica potpisuje otac moderne hrvatske arhitekture – Viktor Kovačić. Prerano preminuo, 1924. u pedesetoj godini. Unatoč svojim djelima, nikad se nije obogatio. Pa je tako za jedan projekt bio plaćen mansardnim stanom u Masarykovoj ulici. I nešto što je trebalo biti vešeraj za buržuje iz centra pretvorio je u pravo remek-djelo. Ovaj stan doista je mali biser, izgleda identično kao i 1908. kada je Kovačić došao živjeti ovdje, ističe Vesna Vrabec, voditeljica Zbirke Stan arhitekta Viktora Kovačića – Muzej grada Zagreba i dodaje da zagrebačke gospođe sa smislom za lijepo idu kao na hodočašće na inauguraciju ovog stana u Marovskoj ulici, kako se nekada zvala Masarykova

Sve je u ovom stanu onako kao što je to bilo kad je Kovačić živio ondje. Zahvaljujući njegovoj supruzi Tereziji javnost danas može razgledati kako je veliki arhitekt promišljao istodobno o funkcionalnosti i estetici. Ona je 1953. donirala stan Gradu Zagrebu. Zanimljiv je podatak koliko su oni kratko bili u braku. Nažalost, samo 11 mjeseci. Bill su dugo zaručeni jer Viktor nije imao vremena za vjenčanje. Vjenčali su se 1923. , a Kovačić je, prerano umro 1924. u vrijeme gradnje njegova najpoznatijeg djela, zgrade Zagrebačke burze, objašnjava voditeljica Vrabec. Gospođa Terezija bila je tako sama 44 godine, a unutarnje uređenje stana nikada nije mijenjala.

Misao vodilja Viktora Kovačića bila je da sve što je lijepo mora odgovarati jedno s drugim. Tako se ovdje može naći namještaj različitih stilova i razdoblja, no Kovačićev smisao za lijepo nije spojio nespojivo. Gotovo se svi najviše oduševe sobom za rad i razgovor u kojoj je primao kolege. Prekrasne zvjezdolike tapete koje dominiraju rezane su ručno i bojane. I tako stoje još od 1908. Ono što pokazuje Kovačićevu spretnost i funkcionalnost definitivno je to što je sve suvišno ugradio u zid. Tako je ugradio police, garderobni ormar, a igra skrivanja nastavlja se i kod radijatora, koji je sakrio iza mjedenih pločica, otkriva gospođa Vrabec.

Spavaća soba puno je smirenija iako se i ovdje nalaze skriveni dragulji. Komoda koja se jednostavno pretvara u pisaći stol, iz vremena bidermajera, jer Kovačić je volio praktične stvari. I u kuhinji je slična situacija, osim što se ondje nalaze neke stvari potpuno ispred svog vremena. Poput dvostruke pećnice, gdje su se istodobno mogli peći kolač i pečenka, neobični kubusi za sjedenje, odlaganje ili pak penjanje, no najzanimljivija je ipak jedna čudnovata drvena kutija. Teško bi itko dokučio što je to, a gospođa Vrabec otkriva da je to – hladnjak, drveni hladnjak u koji se stavljao kupovni led. Kada je kuća sagrađena Zagreb još nije bio elektrificiran. Poznata zagrebačka Munjara sagrađena je 1907.

To je tek mali dio sjajne priče o ovom stanu koji oduševljava velik broj turista. Iako postoji mali dio koji se ovdje ne osjeća dobro, jer je ipak u pitanju tavanski prostor, mi ćemo se prikloniti Matoševu opisu – Viktor Kovačić od sitnica je napravio umjetničko djelo. To potvrđuje i gospođa Vrabec koja je za kraj citirala jednog arhitekta: kad su ga pitali, koji su mu najljepši ambijenti, tj. unutarnje uređenje, on je rekao – posjet stanu Viktora Kovačića nadrealno je iskustvo.