Zašto plačemo? Evo što kažu stručnjaci

Zašto je poželjno da i muškarci zaplaču samo je jedno od na prvi pogled proturječnih obilježja te najoriginalnije i najmisterioznije osobine ljudske ličnosti.

Osvjetljujući tajne plakanja, hrvatsko-nizozemski tim psihologa proveo je empirijsko istraživanje kojim je doveo u pitanje teoriju da plakanje izaziva reakcije kod drugih ne samo gledanjem i slušanjem nego i osjetilom njuha. Po toj teoriji, emocionalne suze sadrže biokemijsku tvar (feromon?) koja može utjecati na ponašanje i psihobiološko funkcioniranje osoba koje su u blizini i koje osjete miris tih suza.

Plakanje svoj snažan utjecaj na druge ostvaruje prvenstveno akustičkim i vizualnim putem, dok preko njuha ima neznatan utjecaj, kazao je Asmir Gračanin, psiholog sa Sveučilišta u Rijeci na studijskom boravku u Tilburgu. Obično se tvrdi kako je plač i smijeh svojstven samo čovjeku. Gračanin kaže kako emocionalne suze postoje samo kod čovjeka, dok smijeh postoji i kod drugih životinjskih vrsta, premda je priča o tome, kaže, dosta složena.

Znanstvenicima još nije do kraja poznato koja je funkcija plakanja i suza. Za sada postoji najviše indicija da suze imaju komunikacijsku funkciju. Čini se da one predstavljaju signal kojim kažemo da nam treba pomoć, ali i da imamo pro-socijalne odnosno prijateljske namjere. Najveći broj istraživanja podupire tu pretpostavku, iako odgovor, naravno, ne može biti baš tako jednostavan, kaže jedan od najvećih znanstvenih autoriteta na tom području psihologije, Ad Vingerhoets.

Gračanin dodaje da se može raditi i o iskazivanju spremnosti za podređivanje drugim ljudima, tj. da su suze tokom evolucije nastale kao znak da smo bezopasni i da se ne želimo više boriti. Takvo ponašanje se može pojavljivati kada se osjećamo bespomoćnima, što bi onda objasnilo pojavljivanje suza i kada prevladaju pozitivne emocije, kaže Gračanin.