Za Marcelu Mikulčić nema nepremostivih zapreka

Mlada i uspješna plivačica Marcela Mikulčić dokazuje da nema nepremostivih zapreka. Premda u to ponekad posumnjamo, Marcela je primjer da je uistinu sve moguće.

Kada pomislite da nešto ne možete, sjetite se nje. Marcela Mikulčić ima 22 godine, dolazi iz Velike Gorice. Odande svakodnevno putuje u Zagreb na bazen Utrina. U plivanje se zaljubila još kao dijete. I nikada od plivanja nije željela odustati, unatoč činjenici da je rođena s deformacijom ruke. Inače sam dosta tvrdoglava osoba i tjeram neki inat… Tako da sam sa šest god u vrtiću naučila vezati tenisicu na žnirance. Nikad me ništa nije sprečavalo, uvijek sam htjela dokazati da mogu sve kao i moji prijatelji koji imaju dvije zdrave ruke, o sebi kaže Marcela.

U plivačke vode krenula je sa šest godina. Danas je članica plivačkog kluba za osobe s invaliditetom Natator i seniorska je reprezentativka. Sve je počelo kroz igru i školu plivanja. Nisam odmah od početka znala da je to sport za mene, ali vremenom se čovjek zaljubi u ono što radi svaki dan. Uz plivanje paralelno je trenirala i judo, imala je i kratku pauzu kada se bavila rukometom, ali prva sportska ljubav bila je najjača.  

Izleti u ostale sportove samo su joj dokazali – plivanje je ono što uistinu želi. Trenira šest puta tjedno po dva ili tri sata. Da se upornost i trud isplate, dokazuju njezini uspjesi. Na Europskim igrama mladih tri puta osvojila je zlatnu medalju, tri puta treće mjesto, a na Mediteranskim igrama sedmo. Zapreke za nju ne postoje. Sport tj. plivanje pomoglo mi je i u životu, da se oslobodim, da budem samostalna, da uvijek težim ka nečem višem, boljem i da nemam nikakve predrasude. Plivam s ljudima iz različitih dijelova svijeta, iz različitih kultura, različitih invaliditeta.

Želja joj je nastupiti i na Svjetskom prvenstvu. No njezina životna misija, mnogo je veća. Moj najveći cilj je zapravo da ja potaknem mlade osobe s invaliditetom i njihove roditelje na sport. Sport će od njih izgradit osobe pune samopouzdanja. Neće lako odustajati i neće odustajati od nekih situacija u svakodnevnom životu kada naiđu na prepreku koju treba prebroditi. Marcela misli da ljudi ne trebaju imati predrasude prema osobama s invaliditetom. Njoj je drago kada netko dođe do mene i pita me što se dogodilo, zašto nemaš prste, kako ti zavežeš tenisice ili kako voziš auto s jednom rukom… Meni je drago jer mu je stalo da me upozna.  

Dati i sebi i drugima priliku. Živjeti svoje snove. Izgovora nema. Ova djevojka to svjedoči već 16 godina.