Tulipani bake Mare

Proljeće već uvelike priča svoje lijepe vrtne priče. Uz njih ponekad idu i one nelijepe koje zadese ljude, kao i baku Maru Janković, iz reportaže Dobrog jutra.
 
Tulipani, rascvjetane krošnje trešnje, jorgovani… I jedna priča puna tuge i nježnosti. Svi u Šćitarjevu, živopisnom mjestu između Zagreba i Velike Gorice, znaju za baku Maru Janković i njezin vrt prepun tulipana.

Prelijepi žarki cvjetovi pravi su kontrast njezinu tegobnom životu punom gubitaka. Otkad je izgubila sina, baka Mara nije više ista. Krhkog zdravlja, s vječito plačnim glasom, na životu je još održavaju sitne radosti. Cvijeće ju je, kaže, oduvijek privlačilo. Umjesto da sam išla na gablec, išla sam u sjemenaru i kupila dvije tri lukovice i tak sam to pomalo sadila. Da nema cvijeća ja mislim da ne bi mogla živjeti.

Otkada joj se prije dvije godine zdravlje pogoršalo baka Mara ne može više sama brinuti o svojim mirisnim ljubimcima. Pa joj pomaže sin Josip, odnedavno nezaposlen, također narušenog zdravlja. No kao da se s proljećem i veselim bojama pod prozorima probudi neka nova snaga i radost. Tulipane je baka mara prvi puta posadila još prije 35 godina, a i danas sin Josip uživa u njima. Kad ovako lepo cvetaju jutro skuham kavu, sjednem na stepenice i gledam kak´ su pupe ovak´ stisnjene i onda oko  9, 10 sati latice se počnu širiti. Ne bih ih dao za ništa! Voli ih Josip gledati kada se otvaraju, ali i kada nakon 17 sati počnu polako zatvarati svoje  pupove.
Baka Mara priznaje da joj je tužno, ali moram živjeti dok mi je suđeno. Da ju barem noge bolje služe pa da mogu odavde do polja otići. Ipak, u dvorištu ima malo vrta, pa joj je najdraže kad se dignem onda tu na prozor stanem i 10, 20 minuta promatram, uživam u tulipanima.

Užitak voli podijeliti s drugima pa su joj posebno dragocjeni trenuci kada, pridržavajući se za svoga sina, prošeta vrtom i složi raskošne bukete tulipana i jorgovana za drage ljude u svojem životu.  Ili tek za nekog slučajnog prolaznika koji ostane zatečen slikom punom ljepote, tuge i nježnosti…