Prije 20 godina dabar se vratio u Hrvatsku

Prije 20 godina u Hrvatskoj nije bilo ni jednoga dabra, iako postoje zapisi o njihovom postojanju od prije otprilike 200 godina. Taj podatak je bio povod, da je prije 25 godina asistent za Šumarskom fakultetu u Zagrebu Marijan Grubešić u suradnji s kolegama iz Bavarske pokrenuo projekt ponovnog naseljavanja dabra u Hrvatsku. Nakon opsežnih stručnih i logističkih priprema, prvi dabrovi su pušteni u šumu Žuticu 20. travnja 1996. godine.





Dabar - biljojed koji živi na vodotocima i vodenim površinama. Hrani  se s više od 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta. Najomiljenije mu je sočno zeljasto bilje koje se nalazi u vodi ili neposredno na obali. Životni vijek dabrova je od 20 do 30 godina.

Te životinje duge i do 1 metra nekada su se lovile zbog vrlo kvalitetnog krzna, no danas to, nasreću, nije popularno. Jer dabrovi pozitivno utječu na ekosustav. Pokazalo se da za vrlo sušnih godina, čak i na manjim vodotocima na kojima si je dabar napravio branu i osigurao  vodu, vode ostane i za druge životinjske vrste.

Europski je dabar nekada nastanjivao sve vodotoke i vodene površine od sjevera do juga. No početkom 20-og stoljeća situacija se bitno mijenja. Dabar je ostao i opstao samo na četiri odvojena lokaliteta: u južnoj Norveškoj, na rijeci Roni u Francuskoj i Rusiji te na rijeci Labi u Poljskoj i Njemačkoj.

U Hrvatskoj je dabar nestao krajem 19. stoljeća. Ponovno je vraćen prije 20 godina. A prije dovođenja stručnjaci iz Njemačke i Hrvatske odabrali su najpogodnije mjesto za nastambu. Važno je da je prostor ekološki čist. Jer veći dio života dabrovi provode u vodi. Stoga ako je  zagađena, imaju probleme u ishrani i reprodukciji.

Od nekoliko potencijalnih lokacija, među kojima su neke uz rijeku Česmu, Lonju i Dravu, došli su do najpogodnije. Do Žutice: mjesta u blizini Ivanić Grada, udaljeno 40-ak km od Zagreba.

Tako su 20. travnja 1996.,  u šumu Žutica ispuštena  prva dva dabra. Mužjak i ženka. Budući da nije baš lako uhvatiti te slobodne žive jedinke, do 1998. dabrovi su se dopremali i ispuštali u Žuticu čak 9 puta. Iz Bavarske je u te tri godine dopremljeno i na područje Žutice ispušteno 47 jedinki dabrova od čega su 24 ženke.

Krajem '97. dopremljeno je još 29 dabrova koji su pušteni u rukavce Drave kod Legrada. A godinu dana poslije  njih još 9 u šumu Česma. Do kraja te godine broj dabrova se utrostručio, što je dokazalo da su se potpuno udomaćili u Hrvatskoj. Danas se procjenjuje, da su se namnožili do otprilike 5 do 6 tisuća jedinki, od kojih se oko pola zadržalo u Hrvatskoj, a ostali su uz tokove rijeka Save i Drave i njihovih pritoka prešli u Sloveniju, BiH, i Mađarsku, pa čak i Austriju.