Znate li što su ogrice?

Detalji koji krasi žensku košulju narodne nošnje iz Jezera na otoku Murteru su ogrice. Nekada su ih izrađivale gotovo sve Jezerke, a danas ih stvara samo jedan par vrijednih ruku. Vrijedne su to ruke bake Anke Bilan, koja vrijedno čuva tradicijsku baštinu svojeg mjesta.

Baka Anka jedina danas na otoku Murteru izrađuje ogrice. Na izradu jedne potroši i nekoliko večeri. Ne ide to tako brzo, to ide sporo i nikad kraja, priznaje i kaže da će se samo strpljivima izrada ići od ruke. A baki Anki ide. I ima pune ruke posla. Jer valja odjenuti članice KUD-a Koledišće, koji ima 46 ljeta. A bogato jezersko kulturno nasljeđe, kažu folkloraši, bilo bi krnje bez ogrica. I tako je od kraja 19. stoljeća. Kad je došla moda bijele čipke, žene da bi sačuvale bar detalj sa starog šarenog veza, kupovale su staklene perlice i od njih vezle taj detalj oko vrata, a moglo se stavljati i niz prsa, objašnjava Nenad Milin, umjetnički voditelj, KUD Koledišće.

Radile su Jezerke ogrice i za žene iz okolnih mjesta i bile iznimno kreativne.
Natpisima na ogricama poručivale su što bi im palo na pamet. Imamo jednu ogricu na kojoj piše 'živila Božica Erdelez', otkriva Nenad, Nastala je između dva rata kada su svi izvikivali parole 'živio ovaj, živio onaj', pa je Božici to dosadilo i jednostavno je zapravo napisala 'živila ja'.

Osim ogrica, čuvaju Jezerani i tajnu izradu spari. To se nosi na glavi, kad se teret neki nosi, voda, smokve, grozje, bilo što, stavi se na glavu, kao spara, da ne žulja, objašnjava baka Anka što su to spari. Nekad potreba, danas samo ukras.

No ogrice zato još žive. Namjeravaju ih Jezerani i zaštititi. Dokumentaciju pripremaju.