Student u Googleu

Ekipa Dobrog jutra zaputila su u Zaprešić u goste jednom studentu koji u svojem životopisu ima itekako važan podatak -  radno iskustvo u Googleu.

Sandi Fatić je iz Zaprešića,  student je prediplomskog studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, smjer telekomunikacijske znanosti i informatika.
Nedavno je navršio 23 godine, a već se može pohvaliti da je radio za tvrtku u kojoj rade najveći genijalci svijeta. U Googleu.

Svaki sam dan sretan ujutro dolazio na posao, jer dočeka te doručak, dočeka te ručak, večera, dočeka te besplatna teretana, sretni ljudi koji tamo rade zato što žele raditi to što rade. Jednostavno vlada nekakva neprocjenjiva atmosfera, teško je to opisati,
kaže Sandi. U Googleu ne žele da im ljudi budu pod stresom, jer ako ja dolazim stresan na posao ja neću bit produktivan, a ako nisam produktivan oni gube novac, objašnjava.

Zato, da bi se ondje došlo do posla, treba proći dugotrajnu detaljnu selekciju. Prijavio sam se krajem 2013. i par mjeseci nakon toga dobio sam mail da im moj životopis odgovara i da će me pozvati na intervjue. Bilo je tri, četiri razgovora sa tamošnjim zaposlenicima, tehnička testiranja, algoritamska. Nakon toga čekao sam par mjeseci, govori Sandi. Sve se to odvijalo telefonski ili putem interneta, a nakon što je sva testiranja i intervjue prošao, još nije bio kraj. U Googleu pokušavaju svakome pronači najbolji tima - onaj koji se vama sviđa, ali se i vi morate sviđati timu. Zbog toga se više puta Sandi 'sastajao' s budiućim domaćinom i mentorom.

Zadovoljstov je bilo obostrani i tako je prvo za Google radio u Parizu, zatim u Zurichu, a u svibnju ove godine odlazi na 16 tjedana u San Francisco.  U Parizu sam radio pola godine u timu koji se bavi prodajom 'Google for work' paketa. I tamo sam proizvodio demo aplikacije za klijente. U Zurichu sam radio u sigurnosnom timu za obranu od napada, možemo reći, hakera. Radio je on i u Hrvatskoj za naše tvrtke, a razlike su... pa malo je  reći - goleme.

Do sada se u Hrvatskoj nikad nisam osjećao kao dio kompanije, dok sam se tamo baš osjećao da sam dio te kompanije, da tamo doprinosim i da su ljudi zahvalni zato što radim tamo,  potpuno je iskren Sandi. U Hrvatskoj je to malo drukčije: poslodavac je tvoj poslodavac i to je samo to, to ostaje čisto na profesionalnoj razini dok je tamo puno opuštenije, lagodnije raditi, ističe. U Googleu čak nema niti radnog vremene od 9 do 17. Kada treba nešto napraviti dogovori se rok do kada posao treba biti gotov, a kojim tempom će to biti to je stvar osobne organizacije radnog vremenea.  Znao sam nekad raditi po 16 sati dnevno, a nekad se odmarati, popiti kavu, sjediti... pa nakon toga malo, sat dva kodirti,razmišljti, čitati...

Plaće su ondje, kaže, uvijek nadprosječne i takve dobivaju čak i studenti praktikanti. Ipak, u Hrvatsku se Sandi vraća zbog Fakulteta i rada na svom projektu, koji je još u fazi razvoja. Trenutno radimo na jednoj platformi Melon. Ideja je napraviti on line edukacijsku platformu za gamere. Tržište gaminga je 'entertaming', zabava. Mi to želimo odići na jednu novu razinu. Napraviti edukacijski sadržaj koji je strukturiran i profesionalan da bi ljudi mogli učiti tj. djeca, a jednoga dana i odrasli.

Želja mu je podići standard IT-ja u Hrvatskoj, i o tome ovisi hoće li za stalno ostati ovdje, u svojoj domovini, ili će ipak blistaviju budućnost potražiti vani, u tvrtkama poput Googla i Facebooka.