Pa tko ne voli malo, čupavo i mekano

Zašto su nam manje zanimljivi uobičajeni ljubimci poput mačke i psa pa nabavljamo drugačije te koji su to i kako se brinuti za njih istražila je ekipa Dobrog jutra.
 
 
U trgovini kućnim ljubimcima sve je više neuobičajenih mini kućnih ljubimaca. Nije stvar samo neke egzotike, već novih želja i ljudskih prohtjeva. Ljudi traže malene, meke i nezahtjevne životinjice koje ne moraju voditi van te se za njih mogu brinuti u svojem prostoru. Jedna od takvih s izrazito cijenjenim krznom je i činčila.

Činčila je životinja koja potječe iz južnoameričkih Anda. životni vijek joj je između 15 i 20 godina. Najčešći kupci su joj djeca, otkriva prodavačica Mia Čačija. U glavnom je aktivna po noći. Ali se kao svaka druga može prilagoditi životnom ritmu obitelji. Nastamba bi joj trebala biti veća; imati platforme i mjesto gdje se može sakriti i gdje može mirno spavati.

Ako ste kreativni, nastambu za činčilu možete sami izgraditi, ili je možete kupiti. Važno je znati i čime se činčile hrane. Činčila je biljojed, voli slatko voće, pa joj dobra poslastica mogu biti grožđice. Zanimljiva i vrlo važna informacija za one koji žele imati činčilu je i da se činčila ne smije smočiti, odnosno kupati jer joj krzno nije vodootporno. Činčile se vole kupati u pijesku.

Ostavili smo činčilu da uživa u suhom pranju. Vjerujući da će uskoro pronaći pažljivog vlasnika koji će se strogo pridržavati uputa kako se brinuti za činčilu te joj pružiti puno pažnje i ljubavi jer su osjetljive i nježne. Kao životinjice su vrlo plahe. Uz činčilu možete imati i psa ili mačka, ali trebate jako paziti da pas ili mačka ne plaše činčilu. Mogu postati dobri prijatelji, ako ju prihvate kao nešto normalno, a ne nešto na što treba režati, lajati ili siktati, ističe veterinarka dr. sc. Tajana Obradović.


U Kutjevu, u Slavoniji, jedna je djevojčica poželjela ježa. Iako ih ondje ima mnogo, rijetkost je kao kućni ljubimac. No, djevojčica nije poželjela običnog, već albino - bijelog. I dobila ga je! Oči su mu poput crvenih lasera, fascinirao je njima sve prisutne. Moj jež Bo jako je zaigran. Voli se igrati.  Po noći je budan, hoda, penje se po kavezu. Po danu spava, jede mačju hranu, kaže o svom neobičnom ljubimcu Sara Grgić (10). Kad je ljut i kad spava, onda se sklupča kao u malu kuglicu, e onda bode… A kad je netko s njim i kad se draga, kad je dobre volje i kad hoda i kad se igra, onda ne bode.

Unatoč bodljama, ljubav između djevojčice i ježa je neraskidiva! Imaju razumijevanje jedno za drugo. Ljubav čovjeka prema ježevima produžila im je životni vijek. Ježevi u prirodi žive prosječno tri godine, a kao kućni ljubimci šest do deset godina. Produljenje možemo pripisati i boljoj brizi vlasnika za njih, ali i liječničkoj pomoći. Kad se nešto počne komplicirati njima se pomogne i oni prebrode bolesti, pa ne ugibaju od njih. Utjecaj imaju i hrana i klimatski uvjeti. Oni u kući uvijek imaju hranu i imaju topli dom, objašnjava dr. Obradović
 

Afrički tvorovi prije desetak godina bili su jako popularni. Jedan od fanova i vlasnik afričkih tvorova je umjetnik Mario Miše. Ima dvije, Willy i Mimik. One su dvije prijateljice. Stare su jedanaest godina, a to je za tvorovski život jako, jako, jako staro jer oni žive 8-10 godina. Dobre su i privržene. Tvorice su jako usporene zbog starosti, a kao mlađe bile su jako zaigrane, stalno su vrckave i stalno su radile neke male nepodopštine. Jako su pametne i inteligentne. Willy je čak naučila otvarati frižider i onda je znala ukrasti neko meso iz njega.

Kada ne kradu iz frižidera Mišo ih hrani hranom za tvorove koja je slična mačjoj, ali sadrži više bjelančevina. Kako su tvorovi sitni i zaigrani, Mišo ih ne preporučuje ljudima s malom djecom. Vole se zavlačiti u rupe koje svugdje nađu, a nuždu nauče, baš kao mačke, obavljati u pijesak. Dobro ih je nabaviti u paru, kaže Mišo, i treba za njih odvojiti svakodnevno i nešto vremena. Ne morate imati jako puno vremena, ali opet da im se posvetite do dva sata dnevno. One će bit sretne i zahvalne.

Doktorica Obradović educirana je u inozemstvu za liječenje malih životinja jer kod nas je to još egzotika. Osim znanja o bolesti, anatomiji njihova tijela i liječenju, potrebno je znati i psihu tih ljubimaca. One kao životinje nisu agresivne, prilično su plahe i svojom inteligencijom mogu jako dobro razabrati koja osoba je dobra, a koja nije. Međutim neke od njih su toliko loše tretirani prilikom nabave, po pet shopovima i uzgajivačnicama, da ispoljavaju veliku agresiju.

Vlasnici koji nabavljaju ovakve ljubimce moraju znati da se njima pristupa lagano tako da shvate da je vlasnikova ruka 'dobro ruka' koju ih mazi, pazi, harni i zabavlja se s njima.