Treba li nam zaokret u karijeri?

Svatko od nas ima skriveni talent, no malo je onih koji će se njemu i posvetiti. Junakinje priče Dobrog jutra ostavile su sigurne poslove i ostvarile svoje snove.

Lidija Brkljačić zaljubljena je u nakit. A ljubav Zrinke Černoš Berić su lutke. Ivka Armanda Todorović pak obožava ples. Tri žene, tri priče, a povezuje ih jedan opis: hrabrost. Marketing, administracija, odnosi s javnošću - svaka se godinama bavila drugim poslom; svaka bila u njemu uspješna i svaka na vrhuncu sigurne karijere dala otkaz.

Istina je da to nije bio posao koji me ispunjavao, koji me veselio, zbog kojeg sam se radovala svaki dan, priznaje Lidija. Nakon jedne radionice koja je obuhvaćala teorijsku i praktičnu izradu nakita, odlučila je tomu dati priliku. Po struci dizajerici nije trebalo puno poticaja da promjeni zanimanje i vrati se korijenima. Kada sam se počela baviti nakitom, to je bilo to. Osjetite jednostavno tu toplinu, tu strast. Kad ona bukne u vama, jednostavno ne možete prestati raditi, otkriva i dodaje da je sada puno sretnija, zadovoljnija, ispunjenija i veseli se svakom danu. Kad ono što ste zamislili stvorite svojim rukama i to se još nekomu svidi, to je to.  Osjećaj koji ne možete opisati.

Zrinka je vodila dvije maloprodajne trgovine, rekli bismo, postavila ih je na noge. Sve je 'posložila' i onda otišla na rodiljski dopust, kada se vratila dočekala su je administrativna zaduženja koja joj nikako nisu odgovarala. Počela je šivati, izrađivati lutke. Meni to nije posao, meni je to velika ljubav. Tekstil, crtanje, dizajniranje, internet... sve ono što ljudi obično rade navečer nakon dnevnog posla, kada kradu vrijeme, meni je to zapravo posao. To je sad posao koji želi i voli raditi i svakog dana te jedva čeka da počne s njim.

Ivka Armanda kaže da joj je 'išlo dobro'. Bila je okružena ljudima, radna atmosfera bila je dobra, ali shvatila je da to nije sve što želi od života. Imala sam iznutra nagon da želim uljepšat ljudima život. Nisam imala pojma šta je to i način na koji će se to odviti. U tom traženju paralelno se počela baviti jednim oblikom S-fakotra (plesa na šipci) te njime ojačala samopuzdanje, ali i odluku da promjeni zanimanje. Doslovno sam skočila u nepoznato, ali kad dođe taj trenutak, taj instinkt je toliko snažan da jednostavno ne postoji drugo rješenje. I sada kada je u visokom stupnju trudnoće kada uđe u dvoranu i pusti glazbu, pokrene bokove, zatvori oči, zna da je dobro odabrala. Nitko ne može promijeniti svijet, ali možemo mijenjati svoje mikrookoline. Ovaj posao meni stvarno dopušta da to činim.

Riskantno, blesavo, ludo - kako god to ljudi nazivali u vrijeme kada si sretan da imaš bilo kakav posao, one nisu odustale. A u svakome od nas čuči talent; strast prema nečemu… i kada otkrijemo što je to, samo je nebo granica.