Svećenikovi nojevi

Imati kućne ljubimce lijepo je. Kažu, čak u nekim slučajevima ljekovito. Neki od nas vole drukčije kućne ljubimce, pa imaju zmije, iguane, paukove. A ekipa Dobrog jutra naišla je na najneobičniju priču o kućnim ljubimcima do sad. Jer ljubimci su nojevi!

U župnom dvoru sv. Jurja u Trnju, velečasni Darko Kelemenić već 16 godina ni manje ni više uzgaja nojeve. A sve je počelo još davne 1999. kada ih je prilikom blagoslova kuće obitelji Zdravka Pandura prvi put vidio uživo. Oni su mi poklonili dva mala noja. Prije nisam uopće poznavao nojeve. Iz knjiga samo. Početkom 2000. su stigli i ljubav je počela rasti, a nojevi su se počeli množiti. Najviše sam ih imao 50 komada, otkriva velečasni Kelemenić

Tijekom 16 godina svećenikove nojeve dolazili su vidjeti i djeca i odrasli. Danas su nažalost ostala samo tri. Teško je noja podići na noge, kaže. A nojeva jaja poznata su poslastica. Nesu ih od svibnja do rujana, ponekad listopada ako je topliji. Jaja iz župnikovog uzgoja jeli su svi - čitav moj odbor, moji ministranti, moji župljani. Jedno nojevo jaje je otprilike kao 24 kokošja.

Velečasni Kelemenić više neće uzgajati nojeve. Preostali trojac više su kućni ljubimci s kojima je izgradio prijateljski odnos. Nojevi manje-više osjete kad dođe stranac u dvorište, pokraj njih. Onda se malo plaše. A kad vide mene samoga, jednostavno kao da smo si najveći prijatelji. Najstarijem noju Đuri nešto je više od 16 godina, a društvo mu prave Franc i Okica. Svi nojevi imaju i svoj, posebni karakter. Ženka Okica kao mala jedva je preživjela, vidi samo na jedno oko – od tuda joj je i ime, no unatoč tome, kaže velečasni, nosi jaja bolje od svih dosadašnjih ženki.  

Nadajmo se da će ove najveće ptice na svijetu iz porodice trkačica još dugo i sretno živjeti i uveseljavati župnika, a i sve iz okolice.