'Zlatarovo zlato' na engleskom kao suvenir Grada Zagreba

Sjećate li se školske lektire? Neki su od nas voljeli čitati, drugi su pak išli prečicama, prepisivali. Na neke lektira ipak ostavi još veći utjecaj. Na Andriju Pečarića Šenoino Zlatarevo zlato ostavilo neizbrisiv trag. 

'Divna si, bujna si zelen-goro rodnoga mi kraja, ti prvi vidiku moga djetinjstva. I dignem li oči prema tebi kada večernje sunce poigrava vrhom i dolom, kad svoje zlato prosiplje tvojim zelenilom, tu bude se u mojoj duši slike iz davne davnine, vrli junaci, uznosite gospe, ljuti silnici, bijedni kmetovi, a stari Medvedgrad, plamteći živim rumenilom, kao da je opet oživio! Ali nije! Ruši se stara gradina, ruši, nu dalje, dolje pod gorom, uspinje se sjajan, snažan kao mlađahan junak - naš Zagreb grad.'  Posljednjih nekoliko rečenica kojima završava Šenoino 'Zlatarevo zlato' prava je počast gradu, i danas, iako napisana u drugoj polovici 19. stoljeća,  a govori o Zagrebu iz 16. stoljeća.

Prvi hrvatski povijesni roman, zapravo književna prekretnica i smjernica u svoje doba, prevedena je na mnoge jezike, ali tek sada po prvi put preveden je na jezik kojim dočekujemo rijeke turista u glavnome gradu, na engleski. August Šenoa, od majke Slovakinje i oca Nijemca iz  Budimpešte, rodio se i umro u Zagrebu kao Hrvat.  I baš su on i njegove riječi usmjerile život nekome rođenom desetljećima kasnije i stotinama kilometara dalje.

Andrija Pečarić
je, kaže, upravo zbog ovog romana doselio u Zagreb s rodnog Visa. Još u 5 razredu osnovne škole kada su me roditelji prvi put vodili u Zagreb zavolio sam ga, a potom putem srednjoškolske lektire, čitajući 'Zlatarevo zlato' još sam se više zbližio sa Zagrebom, i još više poželio prošetati lokalitetima koji se spominju u romanu. Šetnje starogradskom jezgrom uvijek su ga opuštale, a za svaki dan Svih svetih koji bi proveo u Zagrebu, svijeće za svoje voljene na Visu palio bi na Kamenitim vratima.

I jedna slučajna šetnja Gornjim gradom, paljenje svijeća na Kamenitim vratima i ugledao sam kip Dore Krupićeve i turiste koji se fotografiraju pored kipa i zapitao sam se znaju li ti ljudi uopće o čemu je riječ, što njima znači Dora Krupićeva? Guglao sam o 'Zlatarevom zlatu' i shvatio da do sada nikada nije bio preveden na engleski jezik. Preveden je na mnoge jezike, francuski, češki, čak i na esperanto, ali engleskog prijevoda nije bilo
.

Menadžer s iskustvom u izdavaštvu u najgore recesijsko vrijeme uložio je vlastitu ušteđevinu u do tada nepostojeći suvenir grada Zagreba. Knjigu!
No ekipa koju je okupio na projektu dala mu je dodatni polet. Mladom prevoditelju Nevenu Divjakinji bio je to prvi književni prijevod i nastojao je da bude besprijekoran, urednica Tanja Konforta engleski je prijevod obogatila, slobodno to možemo nazvati turističkim didaskalijama, napomenama koje objašnjavaju  pojedinu poziciju ili artefakt koji je stranac u kratkom obilasku grada vidio, slikao, doživio.

I font i dizajn knjige hrvatskih su mladih dizajnera djelo. Knjiga zamišljena da u policu bude uložena kao prava zlatna poluga doista, baš kao i knjiga, daje počast hrvatskoj tradiciji i baštini.