Pasji život Rujane Jeger: Terapijski psi

U novom prilogu Pasjeg života ćemo upoznati jednu vrlo načitanu kujicu, Maru i njezinog partnera Željka Radovića - oni će u Dječjoj knjižnici Marina Držića održati R.E.A.D.® program koji pomaže djeci s teškoćama u čitanju. Knjižničarka Ana Pavlek reći će nam kako se ova knjižnica odlučila na ovaj program, a vidjeti ćemo i grupu djece koja će Mari čitati Mačka u čizmama.

R.E.A.D.® je kratica za Reading Education Assistance Dogs  - program registriran pri Intermountain Therapy Animals u Sjedinjenim Američkim Državama 1999. godine.

R.E.A.D. program koji je kod nas prvi registrirala udruga Indeficienter iz Vinkurana, te ga provode terapijski parovi - dakle, educirani terapijski psi sa svojim voditeljima koji su za provedbu istoga dodatno osposobljeni., a važno je dodati kako je program isključivo osmišljen kao volonterski te se kao takav i provodi.

Terapijski psi, kao što ćemo vidjeti nadahnjuju, opuštaju, motiviraju djecu, pouzdani su, pozivaju na milovanje i dodirivanje. U društvu Mare i Željka klincima je čitanje uzbudljivo i jedinstveno. Što je čitanje zabavnije i opuštajuće, to je veći interes djece za ovu aktivnost. Vidjeti ćemo kako terapijski parovi potiču i usmjeravaju djecu dok čitaju, te sudjeluju u čitanju i pomažu pri razumijevanju pročitanog teksta.

Možda Mara i drugi terapijski psi i ne mogu čitati, ali su izvrsni slušatelji koji razumiju boju glasa, ton i emociju. Osim toga pas je i veliki prijatelj kojemu dijete vjeruje, osjeća se sigurno. Pri milovanju psa, dijete se opušta te biva nadahnuto čitanjem. Pas pažljivo sluša, ne procjenjuje, ne kritizira niti se ruga.
Pas dopušta djetetu da čita vlastitim ritmom. Dijete pred psom nema straha kao pred vršnjacima.

Dakle, na kraju možemo zaključiti da se kod djece koja čitaju psu često opaža napredak na mnogim područjima. Počinju bolje čitati, zaboravljaju na smetnje pri čitanju, lakše razumiju pročitani tekst i o njemu razgovaraju. Kada se opuste, postaju samopouzdaniji, a poslije imaju manje teškoća u čitanju pred vršnjacima. Tako postaju i društveno snalažljiviji te se lakše uključuju u druge aktivnosti. Čitajući odgovarajuće, problemske, tekstove razvijaju empatiju.

Zbog ugodnog iskustva često samoinicijativno posežu za novim naslovima, što je danas, u eri svakojakih virtualnih igara, svakako važno podržati!