Pčelarica Martina

Martina Puškarić jedna je od najmlađih pčelarica. Zapravo sama činjenica da je žena u pčelarstvu je rijetkost. Priču o tri generacije pčelara, pčelama i životu s njima, jer znamo da bez njih života ne bi bilo donosi ekipa Dobrog jutra.

Otići do svojih prijateljica za Martinu Puškarić znači opuštanje. No, to nisu prijateljice s kojima razgovara, jer one su zapravo pčelice. Izreka starih pčelara kaže 'kad čovjek nabavi pčele sretan je za čitav život'.  U pčelarstvu nalazim interakciju s prirodom, sa svijetom, s održivim razvojem kako se to sad moderno kaže. To je nešto jako lijepo, za opustiti se, za doživjeti smirenje nakon napornog radnog tjedna.

No nije oduvijek tako razmišljala. Iako su se i tata Vjekoslav i djed Mijo godinama bavili pčelarstvom ja sam cijeli život pokušavala pobjeći od pčela, samo mi to naravno nije uspjelo i onda ih vremenom čovjek zavoli.  Sada je problem što svaka generacija pčelara ima svoju teoriju pa se često nadmudruje, priznaje Martina i kaže obično najbolje funkcioniramo kad smo svatko za svojom košnicom. Koliko god se nadmudrivali Martina je svjesna kolika su riznica vrijednog pčelarskog znanja i otac i djed. Stari pčelari ne odaju svoje tajne jako rado, a ono što je bino u pčelarstvu je da kad čovjek jednostavno otvori košnicu i pogleda unutra vidi pčele, zna je li sve u redu ili nije. A takve stvari se uče od drugih pčelara koji će pokazati što ne štima i što moramo pogledati.

S obzirom da se Martinin djed Mijo pčelarstvom bavi od 1978., ne samo da je pun savjeta, nego i priča o tome kakvo je pčelarstvo nekad bilo. Prije, ali i danas rijetkost je da se žene bave pčelinjakom, više su uključene u vrcanje i pakiranje meda, tako da je Martina jedna od rijetkih pčelarica. Zato su posebno ponosni i djed i otac, a i jer će nastaviti pčelarsku tradiciju njihove obitelji.

Od djevojčice koja je bježala od pčela, do djevojke koja danas uživa u brizi za njih, a usput se i nauživa pogleda koji odmara dušu.