Kako je biti dizajner nakita u Hrvatskoj

Zagrepčanke Tea Momčilović i Irina Turina dizajniraju nakita od mesinga, bakra i aluminija. Trenutačno izlažu na Tjednu dizajna u Zagrebu, a ekipa Dobrog jutra snimila ih u kreativnim trenucima.

Život u Londonu i rad u umjetničkom studiju inspirirao je Teu Momčilović da se počne baviti izradom nakita. Na početku je samo skupljala ostatke drva koje je nalazila na podu studija, obojila  ih i stavila na lanac. Tako su nastale prve kolekcije.  Nakit sam prodavala u Londonu na cesti. Doslovno. Sjela bi u kafić, imala bi ogrlicu oko vrata, prišla bi mi djevojka i pitala me da li to ja radim, je li to moj rad, jednostavno bi se dogovorile oko cijene i to bi bilo to, iskrena je.

Kada se vratila u Zagreb, Tea se snalazila na razne načine. Nije bilo lako, ali nije odustajala. Tri je godina radila sama, a onda je upoznala Irinu Turina. Nakitom sam se počela baviti prvenstveno iz velike želje za stvaranjem nekih novih oblika, kaže Irina, proces stvaranja je nešto što je tu lijepo. I to mi se svidjelo bez obzira što je nakit nešto što kod nas radi gomila ljudi.

U toj gomili upoznale su se sasvim slučajno i njih dvije. Shvatile su da imaju istu estetiku, pa su, s obzirom na to da je u dvoje sve lakše, odlučile raditi zajedno. Družile su se na sajmovima, pričale o svemu i shvatile da imaju zajedničku poveznicu – ljubav prema glazbi, točnije jednoj glazbenoj divi Erykahi Badu u kojoj su i našle inspiracija za zajedničku kolekciju.

Kolekciju čine vrlo upečatljivi komadi nakita, lijepih oblika i linije. Nakitom žele izazvati reakciju, raditi nešto što nije tipično i što nije viđeno svaki dan. Želja im je da svojim jednostavnim nakitom puno kažu, da samo s jednim komadom osobe koje ga nose pošalju poruku i da im uz njega ništa više ne treba.

Njihov je nakit, kažu, za sve, bez obzira na godine. No uvijek je od mesinga, bakra i aluminija. Zašto baš od tih metala? Kažu zato što su izazovni jer nije lako s njima raditi, ali zato teže dosade. Irina se, kako kaže, na kraju zaljubila u mesing zbog boje, topline, zbog nekakvog podsjećanja na svjetlost, na tu boju sunca.

Međutim, koliko god ih ovo stvaralaštvo ispunjavalo, nažalost i dalje ne mogu živjeti od toga. Biti dizajner nakita u Hrvatskoj znači raditi sa strane ekstra poslove, a ne se baviti dizajniranjem cijelo vrijeme. I njih dvije tako rade, ali paze da im ostane dovoljno vremena i za njihovu pravu ljubav – nakit.

Želimo im mnogo lijepog nakita i uspjeh, na čijem se god tržištu dogodio!