Zbirka Lesinger

Tri generacije obitelji Lesinger radile su na istraživanju i očuvanju prirode. Stogodišnja građa o životinjama s područja Hrvatske pažljivo se čuva se i čeka otvorenje muzeja.

U hodniku obiteljske kuće Lesinger nalazi se 72 metra duga vitrina sa više od 1000 primjeraka prepariranih životinja. Ovu veliku zbirku stvarala su čak tri naraštaja. Najstariji eksponati su iz 1933. Prikupio ih je Andrija Lesinger stariji, a onda je svoju ljubav prema tome poslu prenio Andriji Lesingeru mlađem. Nakon njegove smrti niz su nastavile kćerke Ljiljana i Zdenka.

Andrija Lesinger mlađi - dosjetio se inovacije za prepariranje morskih organizama, jedinstvene u svijetu. Prvi je u toj struci uspio sačuvati prirodnu boju riba i rakova, čvrstoću i oblik morskih zvijezda i uspravne bodljice ježinca. Preparirane životinje izgledaju isto kao i u prirodi i zato su idealne za obrazovanje i edukaciju budućim naraštajima. Nakon što se vijest o inovaciji proširila u znanstvenim krugovima, pozivan je u mnoge zemlje svijeta, ali Hrvatsku nikada nije htio napustiti. Velik dio života posvetio je proučavanju i prstenovanju labudova i drugih ptica Međimurja. Za emisiju HRT-ovu 'Živa istina' sniman je ne samo zbog znanstvenih dostignuća već i zbog neizmjerne povezanosti s prirodom i životinjama.

Lesinger je težio očuvanju prirode, a ne njezinu uništavanju i upravo zato je neke tajne zadržao u krugu obitelji. Uz tisuće fotografija ostavio je u naslijeđe i detaljne dnevnike, preparate, uređaje i još mnogo toga. Obiteljska zbirka neprocjenjive je vrijednosti i zato je šteta da stoji neiskorištena. Sestre Lesinger veliku građu oca i djeda popisuju u nadi da će ostvariti tatinu želju i urediti muzej dostupan javnosti.

Dok se muzej ne otvori da možete uživati i učiti iz materijalne ostavštine Andrije Lesingera, iz arhive HRT-a prisjetimo se njegova ideološkog naslijeđa. Mi znamo da mi sada trošimo budućnost naše djece, a tko ne voli svoju djecu, svoje unuke… Jje li vrijedan da se zove čovjekom?