Kako se živi u Vukovaru

Vukovar je prije rata bio jedan od najugodniji gradova za život u bivšoj državi. Svi su željeli doći u Vukovar zbog bogate industrije, gastronomije, turizma, kulture. A onda je došao rat.

Vukovar je bio i ostao sinonim za patnju, ali i pobjedu, ustrajnost i domoljublje! I danas Vukovar vida ratne rane no ujedno je i grad koji želi ići naprijed i ulaže sve napore da osigura bolji život svima. Vukovar danas dijeli sudbinu ostalih slavonskih gradova. U inozemstvo odlazi i nekoliko autobusa na dan punih uglavnom radno sposobnih građana.

Točan broj stanovnika grada na Dunavu danas je nepoznat. Prema službenim policijskim podacima to je 31 598. No mnogo je onih koji postoje samo na papiru. Posao se nudi na kapaljku, iako i ovdje statistika govori drukčije.

Kada u grad na Dunavu zaluta putnik koji ne zna njegovu povijest, ostane očaran njegovim modernim vedutama. Središte grada sustavno se uređuje, a proljeće ovdje izgleda kao u bilo kojem drugom srednjoeuropskom gradiću. Ratni ožiljci koji se ponegdje mogu vidjeti, bolan su podsjetnik na događaje otprije četvrt stoljeća.

Turizam je gospodarska grana od koje Hrvatska danas najbolje živi. Iako rijetki, turisti su i ovdje dragi gosti. Kada dođi gosti su impresionirani, pa im ni kaša ne smeta. Nije teško voziti po ovim brdašcima jer imamo električne bicikle, a krenuli smo uz Dunav do Crnog mora. Uživamo u svemu, u ljudima, u kraju, u hrani i ovo je pravi odmor za nas. Sve bogatija je i kulturno društvena ponuda, a neki festivali poput primjerice Bono festa traju dulje od desetljeća.

Vukovar je i priča o nestalima, dvojezičnim pločama, razdvojenim školama, vrtićima i kafićima. Vukovar su i ljudi koji ne žele zaboraviti prošlost, ali i ljudi koji žele živjeti već danas ne čekajući bolje sutra.... Ako je moguće, prije nego što to 'danas' ne ostane prazno i napušteno.