Kamo na vikend – Srijem i Slavonija

HRT u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom (HTZ) predlaže kamo da povedete obitelj u obilazak ljepota Hrvatske.

Zadnje izdanje rubrike 'Kamo na vikend' ekipa Dobrog jutra posvetila je Srijemu i Slavoniji, točnije onom dijelu gdje se ljube te dva kraja, za koji će domaći reći da nema ljepšeg. Jer ondje uistinu Dunav ljubi nebo.

Tamo gdje Dunav ljubi nebo... tamo je Vukovar, iz dana u dan sve ljepši, a proljeće kao da mu mazi lice. Sad je idealno vrijeme za posjet gradu gdje sadržaji niču kao gljive poslije kiše. Odakle krenuti? Iz supermodernog Muzeja Vučedolske kulture u kojem možete vidjeti kako živjeli stari Vučedolci. Ima li bolje preporuke za njega kada i osnovnoškolci kažu za njega: danas muzeji više nisu dosadni. A i podatak od 40 000 posjetitelja govori o tome.

Druga stanica – Muzej grada Vukovara – ništa manje moderan, podjednako edukativan. A česti posjetitelji kažu da pri svakom dolasku našu nešto novo. U Muzeju grada Vukovara može se vidjeti velik dio industrijske povijesti toga kraja. Muzej je ujedno i prilika da zavirite u prelijepi dvorac Eltz iznutra, a potom bacite jedan total kadar izvana i to s obale Dunava. Pa se spustite do staklenog broda i razgledate novi, lijepi Vukovar s riječne strane.

Na vodenom autobusu, osim što možete samo uživati u pogledu i čašici vina, organiziraju i kino projekcije, rođendanske i druge proslave kao i mini koncerte. Autobus je zapravo elektro brod, ispod čije se palube nalazi 60 baterija koje se pune električnom energijom, baš kao mobitel. Kada ga napune, može ploviti 10 do 12 sati po Dunavu. Svima je ovdje milina, pa ne čudi da svatko želi baciti svoju poruku u boci za 'nikad ne znaš'. Samo da se zna – nalaznik one koju je bacila jutarnja ekipa dobiva besplatnu vožnju.

S jednog plovila na drugo, s jedne rječine na malo manju, s Dunava na Bosut. Općina Nijemci su od Vukovara čas posla, a bilo bi šteta ne baciti oko na ono što je njima priroda poklonila, a ne Nijemci. Vožnja Bosutom daje sasvim drugačiji osjećaj, posebice što je i ovaj rječni put – put koji vodi do krajnjeg izletišta Sopotac, gdje i završava Centar za promatranje ptica.

Da smo pitali, simpatičnog kapetana izletničkog broda na Bosutu odveo bi nas iz Nijemaca ravno u Vinkovce. Ovdje morate posjetiti rodnu kuću Ivana Kozarca. Replika kuće je potpuno vjerna autohtonoj arhitekturi, a stakleni pod otkriva povijest na tom području i prije nego li se autor Đuke Begovića rodio.

Srijemsko-slavonsku priču najbolje je završiti na početku Hrvatske u Iloku, ponovo na Dunavu. Odmah će vas obuzeti iločki zen – pogled  na nepregledne vinograde sa svih iločkih strana. Provozati se do Principovca je ovdje primarna potreba skoro kao i ručak. Za srijemsku kuhinju kažu da je još jača od slavonske, da je prava muška. Ajprem juha, ljute kobasice s flekicama, s kupusom i satrica – svježi sir s lukom. Naravno, na trećem brodu tog dana, elegantnom Danubiusu, gdje smo jeli taške – srijemske slatke raviole punjene pekmezom i obljubljene makom i orasima. Život je lijep! I onda pravac u iločke podrume.

Spektakularne bačve, oduzimaju dah, baš kao i ovdašnje vino, radi kojeg stranci ovdje rado hodočaste i zaplešu uz tamburice. Svim je željama najbolje nazdraviti s najboljim od najboljih – iločkim tramincem koji se pio i na engleskom dvoru.