Umirovljenici i HRT

Ove godine Hrvatski radio slavi 90., a Hrvatska televizija 60. rođendan. Neki naši gledatelji u najboljim godinama sjećaju se samih televizijskih početaka. Ekipa 'Dobrog jutra' neke je pronašla i pitala ih čega se iz bogate televizijske povijesti rado sjećaju.

Manda Matuša, Ivan Šoldra, Darko Domić i Ksenija Svoboda svoja sjećanja rado su podijeli s ekipom i gledateljima.


Manda se sjeća kako su se u Zagrebu svake večeri ispred knjižare u kojoj je bio montiran televizijski ekrana skupljali ljudi i gledali jer to je bio prvi televizor u Zagrebu i tu je masa ljudi gledala televiziju jer onda još nije bilo televizora da se mogu kupiti po kućama, nego smo tu gledali sve. Ivan i danas pamti kada su kupili prvi televizor. Bio je crno-bijeli, naravno, novost je bila ne samo za moju obitelj nego i za susjede pa su dolazili, imali smo onda puno gostiju. Darko pak kaže da su tek kad su kupili televizor shvatili da to nije samo prednost nego da postaje pomalo i prokletstvo. Živjeli smo u Bosni pa je cijelo stubište dolazilo k nama na televiziju. Gledanje televizijskog programa tako je u to doba poticalo međusobno druženje, a danas udaljava ljude, misli Ivan.  
 

A i mašta je bolje radila, ističe Darko, jer boje su se samo zamišljale. Da bi se dobio dojam televizora u boji, po ekranu su se lijepili filtriU počecima se obvezno pratio Dnevnik koji je počinjao u 19.30, pratio se sport, velikih serija nije bilo, uglavnom su bili filmovi ratni i o tome što se gradi, pruge, ceste, prisjeća se Manda. Naslove koje pamti su Slavica i Bitka na Neretvi. A prvo ludilo izazvala je poslije serija Dugo, toplo ljeto. To je prema današnjim sapunicama bio deterdžent… smije se Darko i dodaje, bio je prazan grad u trenutku prikazivanja, mogli ste se voziti kud hoćete.

Apsolutni hit u ono vrijeme bile su dječje emisije, npr. Mendo i Slavica jer mi djeca nikako nismo znali tko upravlja Mendom… Poslije je dominirala Helga Vlahović, apsolutno je bila iznenađenje, znala je pjevati, plesati…Fascinirala nas je uvijek svojim fantastičnim poznavanjem njemačkog jezika. Bila je izvrsna zato što je bila vrlo ozbiljna, a kad je ona radila emisiju, to je bila emisija za slušanje, ne moraš ni gledati, sve razumiješ, ističe Ksenija.

A onda je došlo vrijeme Antona Martija. Počeo je s kopijom studija Uno, gdje je bilo pjevača i plesača. Kad je on počeo režirati, malo su bili ukočeni, a poslije je bila pjesma nad pjesmama, o njegovu privatnom životu ne znam ništa, samo kaj sam vidjela na televiziji, prisjeća se Ksenija.

Sjećaju se naši umirovljenici i ere kvizova i Olivera Mlakara, a i danas rado gledaju televiziju. Iako danas televizor imaju gotovo svi, misle da mu ljudi ne pridaju više toliku važnost jer onda je televizija donosila vijesti, donosila je novosti.