Izložbe Jagode Buić – 'Triptih na kvadrat' i 'Željezo i papir'

Večeras se u Zagrebu, u 20 sati u Domu hrvatskih likovnih umjetnika otvara izložba Jagode Buić 'Željezo i papir'. To je druga njezina izložba koju je otvorila u Zagrebu, a bila je to odlična prigoda da s našom uvijek zanimljivom umjetnicom, godinama prisutnoj u Hrvatskoj i svijetu, porazgovaramo o njenoj umjetnosti i nekim životnim situacijama.

Sve što sam radila, radila sam unatoč. Ako sam plivala, plivala sam uzvodno. Jer ako te struja nosi, kao da nisi - riječi su naše poznate umjetnice Jagode Buić. Njezin je život posebna priča, kao i izložba 'Triptih na kvadrat', u kući arhitekture Oris.  Izložba je posvećena patnjama egzodusa, nesreće, lampeduze i ovoj situaciji migracije kojoj smo mi svjedoci, i čiji smo dio na neki način, ističe umjetnica. Ja gledam na to kao što vjerojatno svaki pošten čovjek gleda, kao na jednu veliku nesreću, u kojoj mi nažalost ne možemo pomoći, odnosno pomažemo koliko možemo stalnim osjećajem, naravno da to nije dovoljno. I čini mi se da je ovo nešto u čemu bi se moglo više pomoći, pa možda malo od grižnje savjesti kolektivne, ja sam to prenijela u moje crteže i moje velike kolaže ove zadnje.

Autoričina neravnodušnost prema onome što se događa drugima, prema patnjama, stradanjima i umiranjima - sažeta je u radovima, nastalim 2015. i 2016. Izložbu u Orisu možete pogledati do 4. lipnja. To je potpuno u duhu mog gledanja na prostorne skulpture, ja radim 'soft sculpture', uglavnom ili tapiserije, odnosno tkani prostori, instalacije od materijala koji je teško tkanje sa svojom jakom strukturom, ili je to kao što vidite, nešto što je lagano, što je odano vjetru, ili nekakvoj životnoj radosti.

Dio njezine životne radosti bio je i arhitekt Bernardo Bernardi. Zato je Jagoda napravila skulpturu 'U spomen Bernardu Bernardiju' koja će u 19 sati biti otkrivena na uglu Ulice kralja Držislava i Trga žrtava fašizma. Bernardi osim što je bio veliki arhitekt, osim što je bio moj prijatelj, imao je jednu vrstu ljepote ponašanja koja je bila samo njegova. U tom je bilo plemenitosti, u tom je bilo velike klasične kulture, velike invencije i jednog mladog duha i humora koji je govorio samo o budućnosti.

Osim otkrivanja skulpture u sjećanje na Bernardija, večeras u 20 sati u Domu hrvatskih likovnih umjetnika (HDLU) otvara se izložba 'Željezo i papir' koja je nastavak 'Triptiha na kvadrat'. U HDLU-u su moja 'Željeza i papiri', moram reći, vrlo dobro sjeli. Makar je to vrlo težak prostor kao zadatak da čovjek savlada jedan prostor, neobično težak. Međutim ja imam svoju scenografsku prošlost, napravila sam više od 50 scenografija u teatru, pa je meni dijalog s prostorom nešto što volim i u čemu se dobro snalazim.

Ona ista energija koja me tjera da dišem, da živim, da se smijem, to je ta ista energija, netko to upotrijebi u ne znam što, ja u skakanje u more, u plivanje i u ovo…  Osjetite i vi dio energije pretočene u djela ove velike umjetnice. 'Željezo i papir' možete pogledati do 11. lipnja.