'Muška svinja' ili 'Brod u boci' ili neka treća zbirka

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.


Dva poziva na današnja predstavljanja knjiga, ujedno su i pozivi na čitanje dviju odličnih pjesničkih zbirki.

Na već dobro poznatom mjestu, u Cafe baru 'U dvorištu', u Žerjavićevoj ulici u Zagrebu gdje se sustavno odvijaju tribine 'Poezija u Dvorištu'. Danas u 19 bit će predstavljena knjiga pjesama Miloša Đurđevića 'Neželjeni gosti i dugovi'  o kojoj će osim autora govoriti Branko Čegec i Miroslav Mićanović.

U isto vrijeme, ali na drugom mjestu, u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, na zagrebačkom Dolcu, bit će promovirana zbirka pjesnikinje i književne znanstvenice Lidije Dujić 'Plastron, osrčje'  na kojoj će sudjelovati Ludwig Bauer i Davor Šalat.

Ako i ne stignete na oba događaja koji počinju u isto vrijeme, knjige ovih pjesnika čekaju vas da ih pročitate.

Ivan Jozić - Muška svinja

 
'Muška svinja' prva je knjiga Ivana Jozića, po profesiji ekonomista i direktora digitalnog razvoja u jednim dnevnim novinama. No, po tome kako je napisana 'Muška svinja' uvelike premašuje očekivanja koja imamo od književnih prvijenaca. Jozić je, istina, već godinama vrlo aktivan i zapažen na proznoj sceni, pa su mu priče objavljivane u antologijama i publikacijama i nagrađivane na natječajima (1. nagrada na natječaju Aquarius recordsa, Broda kulture itd.). Knjiga je, kaže autor, nastajala punih šest godina, što se vidi jer je objavljena jezično, stilski i urednički pročišćena gotovo do savršenstva.
 
'Muška svinja' je dobra zbirka priča zbog vrlo inteligentnog, ali ne pretencioznog, promišljenog, ali istovremeno posve ležernog spoja očitog već u samom naslovu. Mačističkoj muškoj svinji (koja je zapravo dosjetka, jer nema takvih u ovim pričama), naime, dodan je i podnaslov - parafraza naslova zbirke poezije Pabla Nerude'i dvadeset očajno ljubavnih', što je postupak 'spajanja' kojeg će se Jozić vrlo dosljedno i vrlo impresivno pridržavati u svim svojim pričama, ali i u konceptu zbirke kao cjeline.

Njegove priče doista su većim dijelom 'očajno ljubavne', odnosno u njima se ljubav manifestira u potrazi za njom, a ta potraga ponekad je izvedena i putovanjima geografskim širinama i dužinama zbog čega su neke od njih izmještene izvan domaćeg terena. Pisanje o ljubavi, naravno, klizav je teritorij na kojem često čekaju zamke patetike i hiperemotivnosti, loših mjesta i klišeja, ali Ivan Jozić sve njih zaobilazi humorom, kao jednom od glavnih pripovjednih strategija. Njegov humor djeluje rijetko efektno i nimalo isforsirano i baš kad nam se učini da smo naišli na silaznu putanju, pisac nam 'podvali' kratki prozni zapis, gotovo pjesmu u prozi, i sve ponovo osvijetli novim svjetlom i ubaci u novi ritam. U pričama također ima vrlo čestih prijelaza između realnog i nadrealnog, poneka posve fantazmagorična situacija u kojoj se nađu njegovi likovi sve skupa odmakne nekamo u paralelnu stvarnost ili barem kafkijansku atmosferu da bi ukazalo na začudnost u svakodnevnom.

No, sve u ovim pričama počinje ipak od realizma, u njima se dobro raspoznaje i društveni kontekst i recentna zbilja, od nekih tema koje vuku korijene iz devedesetih do kritičnosti prema npr. novinskom senzacionalizmu. Ono što oduševljava je pomalo luckasta i 'otkvačena' atmosfera priča u kojima se krećemo od sanatorija u kojem je boravio Van Gogh, do stanova u kojima junaci drže neobičnog kućnog ljubimca, majmuna, koji preuzima njihov identitet, a starinski telefoni presječenog kabla još uvijek funkcioniraju ali donose samo loše vijesti. Jozića ipak zanima prije svega ljubav, kako do nje doći i što je najteže kako od nje odustati, ali zanima ga i pisanje kao proces, prije svega njegovo vlastito pisanje zbog kojeg povremeno ubaci lik starog i iskusnog pisca ili urednice koja je nakon prometne nesreće izgubila riječi.

Jozić iskazuje vrlo rijedak talent jer on može pisati vrlo raznoliko – nježno i grubo, poetično, realistično i fantastično, biti ciničan i crnohumoran ili potpuno emotivan, ranjiv i jak, dramatičan i potpuno 'cool', očajan i autoironičan. Usto može pisati kratke prozne fragmente, ali i duže i kompleksnije prozne cjeline, gotovo predloške za romane koje, dakako, od njega i očekujemo.

Arsen Dedić - Brod u boci

Za kraj ovotjednih preporuka jedna iznimna knjiga, reizdanje prve zbirke pjesama Arsena Dedića, Brod u boci koja nakon 28 godina ponovno izlazi pred publiku.
Deveto nepromijenjeno izdanje donosi 29 pjesama i ciklus 'Brod s mojim imenom', uz originalni predgovor Zvonimira Goloba te Arsenovu ilustraciju na naslovnici i autoportret. U knjizi će svi ljubitelji ovog velikog pjesnika, glazbenika, kantautora pronaći omiljene stihove, poput kultnih 'Ne daj se, Ines' ili 'Brod u boci'. No, treba svakako napomenuti kako je ova ponovo objavljena zbirka ne samo još jedna od posveta preminulom velikom umjetniku, nego i vrhunska pjesnička zbirka koju više nije bilo moguće nabaviti jer su njezina ranija izdanja rasprodana.

Knjiga je to u kojoj će konačno ponovo moći uživati i obožavatelji Arsenovog glazbenog opusa, ali i poetski znalci jer je Arsen Dedić veliki pjesnik, autor nekih od antologijskih pjesama suvremene hrvatske poezije, koji se u javnom životu pojavio upravo – poezijom.