Sirijac sa stalnom adresom u Hrvatskoj

Sirijac Fouad al Sadek bio je kamerman Hrvatske televizije 28 godina. Zagreb mu je trebala biti tek usputna stanica do Perugie (Italija) gdje je trebao studirati stomatologiju. No, Hrvatska i Akademija dramskih umjetnosti (ADU) su prevagnule. Upoznajte Fouada al Sadeka.

Godina je 1968. mladi Fouad al Sadek odlazi iz svoje rodne Sirije za Italiju studirati stomatologiju. Stat će samo u Zagrebu predati paket sunarodnjacima koji ondje žive i nastavlja dalje. No, dobro raspoloženi zagrebački Sirijci prenijeli su oduševljenje Zagrebom i na Fouada. Ja sam došao, dočekali su me, kud ideš kad kod nas možeš to isto studirat.

Odluka je bila trenutačna, ostajem u Zagrebu, priča nam dobroćudni Fouad. Jedino što je pomama među sirijskim studentima za stomatologijom bila ogromna, pa je usmjerio pozornost na svoju drugu ljubav – fotografiju i pomičnu sliku. Nije imao problema s upisom na Akademiju dramskih umjetnosti, iako ih primaju samo 12 na godinu, a i svladavanje hrvatskog mu je bio mačji kašalj.

Da mu je Hrvatska obećana zemlja, potvrđuje i brzo zaposlenje na HRT-u, odmah nakon što je diplomirao. Kviskoteka, Latinica, poljoprivredne, sportske emisije, emisije iz kulture - nema toga što naš sirijski kolega nije na televiziji odradio u 28 godina. Usput je uvijek bio aktivan među svojim sirijskim sunarodnjacima sa stalnom adresom u Hrvatskoj. Inicijator je i Hrvatsko-sirijskog društva. Suprugu je upoznao za vrijeme studija dok je stanovao u domu u Šarengradskoj. Ona je Slavonka, a njezini roditelji su ponosni da imaju takvog zeta. Uzajamne simpatije Sirijaca i Hrvata su očito odavno potvrđene. Koja bi to bila tajna veza, pitamo Fouada? Klima je slična, hrana je više-manje slična, kontakt s ljudima je lakši nego recimo u Njemačkoj… bliže je nego zapadni svijet.

Fouad je danas već pet godina u mirovini, ponosni je djed petoro unučadi i veseli ga tijekom ljeta slikati portrete turista u Crikvenici. Svih ovih godina provedenih u Hrvatskoj, uspio je tek tri puta posjetiti rodnu Siriju. Stoga je lijepa naša njemu ipak najljepša. Ja imam troje djece, akademsku su obrazovani, dvoje arhitekata i liječnica, oni su tu, sve mi je tu.