Korejska koreografkinja Sunhwa Chung

U Zagrebu je u tijeku Tjedan suvremenog plesa. Korejska koreografkinja Sunhwa Chung u Zagrebačkom plesnom centru održala je radionicu za plesače.

Sunhwa Chung rođena je i odrasla u Južnoj Koreji i ondje završila plesnu školu. Danas živi u New Yorku, vodi svoju plesnu skupinu, koreografira i nastupa. S radošću se prisjeća svoga prvog nastupa u Americi. Imala sam sreću jer sam imala priliku nastupiti na jednoj od najvećih manifestacija u Washingtonu. Cijeli moja nastup bio je vrlo energičan, cijelu sebe ugradila sam u to, nikada nisam imala takav nastup. Bilo je vrlo, vrlo uzbudljivo. Kad sam počela nastupati i baviti se koreografijom u Washingtonu, osjećala sam da se moram povezati sa svojim korijenima i naslijeđem, s onim tko sam ja. Tako sam krenula proučavati i korejski tradicionalni ples. Dok sam bila u Koreji, nisam se osjećala drugačijom, nisam morala toliko voditi računa o identitetu, jer je to sve jedan entitet, jedna mala zemlja. Nisam morala toliko voditi računa o tome odakle sam. No u Washingtonu sam to morala osvijestiti.

Suvremeni ples njezina je strast, ali i prilika da opiše sebe. Zato se u njezinim koreografijama uvijek osjeća prisutnost korejske tradicije. Kad nastupam nastojim se ne odvajati od svoj naslijeđa, od korejske tradicije. Ljudi me često pitaju odakle ti pokreti. Kažem im da sam iz Koreje, zato sve izgleda malo drukčije nego što je to inače u suvremenom plesu. Također nastupam i uz korejsku pop-glazbu koja je danas vrlo popularna u cijelom svijetu. To su pjesme na korejskom koje ne morate razumjeti, ali ja nastojim prenijeti značenje kroz ples.

Ova zanimljiva umjetnica odnedavno nastupa uz glazbenu pratnju svoje kćeri Sarang West koja ima samo 13 godina, a violinu je počela svirati kad joj je bilo već 5. Uvijek je pratim na nastupe, samo je jedanput ili dvaput išla sama. Kada mi je bilo 10 godina, nastupila sam s njom i bilo je baš zabavno. Otada sam uvijek s njom dok pleše, kaže Sarang.

Imale smo premijerni nastup u New Yorku i postigle smo velik uspjeh. Jedna žena iz publike, vrlo mlada, oko 20 godina, odmah mi je prišla, potrčala je za mnom i rekla da ju je moj nastup rasplakao jer ju je podsjetio na njezin odnos s majkom. To je bio vrlo emotivan trenutka, prisjeća se Sunhwa.

Kroz suvremeni ples ova umjetnica priča svoju priču, i kad odeš daleko od doma, uvijek ga nosiš u sebi, a kada uspiješ u New Yorku, onda znaš da si uspio. A uspjeh je najveći kad ga dijeliš s najdražima.