Čitati 'Propast' ili 'Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu'?

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.



Vladimir Zarev – Propast

Nismo često u prilici čitati romane koji dolaze iz Bugarske, a 'Propast' Vladimira Zareva već je poprilično popularna i u drugim europskim zemljama.

Vladimir Zarev jedan je od najistaknutijih suvremenih bugarskih pisaca, sveučilišni profesor bugarske književnosti i urednik; romani mu imaju odličnu recepciju ne samo u matičnoj književnosti, nego i u drugim europskim zemljama, posebno Njemačkoj. U Bugarskoj je ovaj roman doživio devet izdanja, proslavio autora na njemačkom govornom području, a bio je i u užem izboru za nagrade književnoga sajma u Leipzigu te Fondacije Elizabeth Kostova. U Njemačkoj Zareva nazivaju 'bugarskim Balzacom', uspoređuju ga s Mannom, Dostojevskim i Bulgakovom, a upravo je 'Propast' postala najprodavanijom bugarskom knjigom u povijesti u Njemačkoj.

'Propast' je prije svega roman o tranziciji, vrlo sličan romanima kakvi se posljednjih godina pišu i kod nas. U dvije narativne linije Zarev pripovijeda dvije zanimljive priče. O nekada uspješnom piscu i članu kulturnoga miljea koji u vrijeme tranzicije uranja u opću propast društvenoga i privatnoga života, te o bugarskom biznismenu, koji se nezakonito bogati na dobro nam poznat tajkunski način. U oba slučaja, samo je jedna stvar izvjesna, a to je da su i jedan i drugi osuđeni na propast, kao i sve što ih okružuje.

'Propast' je vješto napisan roman, s romanom u romanu, djelom glavnoga lika Martina, koje djeluje kao nezavisna cjelina, ali se vrlo lako mogu prepoznati lajtmotivi koji prelaze s jedne razine na drugu. Martin je sredovječni romanopisac, nezaposlen, u kreativnoj krizi i polako i sigurno klizi u alkoholizam. Pokušava sve i svašta, raditi kao copywriter i uzgajivač peradi, dakako sve potpuno neuspješno. Njegova supruga Veronika, književna teoretičarka,  pokušava održati obitelj na površini, dok on leži na kauču u otrcanom stanu na 16. katu i pije. Na neki način Martin utjelovljuje bugarskog (i istočnoeuropskog) intelektualca, izuzetno je inteligentan, s finim smislom za ironiju, a zbog svoje osjetljivosti, lako pada kao plijen kauboja kapitalizma. Istovremeno doživljava osobnu krizu braka i obitelji. Žena ga prezire i na kraju ostavlja, jedna je kćerka ovisnica o heroinu, a druga odlazi u emigraciju u SAD.

Njegov jedini kreativni spas dolazi u obliku paralelne priče o novoj eliti tranzicije, bivšem kolegi biznismenu Bojanu kojeg u jednom trenutku moli da mu pomogne financirati knjigu. Bojanova priča, povezana s mafijom, ljubavnicama, kriminalnim radnjama, pisana je kao roman u romanu  i mnogi elementi Martinova života ulaze u Bojanovu pripovijest, što kao čitatelji sve više uspijevamo zapaziti. Bojan je u bivšem režimu bio mali fotograf, da bi uz pomoć sumnjivih veza nagomilao silno bogatstvo, skupe automobile i bodygarde. Jedan starinski pištolj igra ključnu, ali različitu ulogu u svakoj priči.

Napušten i materijalno osiromašen Martin ipak osjeća svojevrsno duhovno i kreativno izbavljenje na kraju, upravo kroz taj roman koji piše. Roman govori i o tome kako je nekada utjecajna uloga pisca u tranziciji dovedena je do potpune zanemarenosti, dok je nekada zanemarena uloga novca postala ključna u društvu. Oba protagonista - i to je zapravo glavna točka u romanu - ma koliko različiti bili, jednako su nepripremljeni za društvene promjene.

Osim glavnih, Zarev ne zanemaruje ni sporedne likove, vrlo šaroliko društvo, bez crno bijele karakterizacije. 'Propast' daje realističnu, ali također i prilično mračnu sliku propadanja u kontekstu bugarske tranzicije, ali je istovremeno i roman o promjenama i individualnim sudbinama u cijeloj Istočnoj Europi. Društvena i osobna drama, roman o ekonomskom i duhovnom uništenja, melankolična i pesimistična knjiga, ali vrlo zanimljiva za čitanje.

Kristina Gavran – Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu
Druga preporuka Jagne Pogačnik vodi vas na put po svijetu i pri tome otkriva još jedno novo spisateljsko ime s prezimenom Gavran.
 
Mlada pripovjedačica Kristina Gavran u pisanje proze uputila se iz prostora drame u kojem je već doživjela profesionalne uspjehe. U svojim pričama vodi nas na putovanja oko svijeta, ali ne ispisuje klasične putopise, progovara iskreno i proživljeno, ali opet ne u autobiografskom modelu.

'Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu' vodi nas od Lisabona do Indije, od Londona do Istanbula i premda je jasno kako se zapravo radi o osobnom i proživljenom iskustvu, Kristina Gavran u svojih osamnaest priča pripovjedačku palicu predaje drugima; muškarcima i ženama, domaćima i strancima, raznolikim pripovjedačima koje povezuje to što između putovanja i života postavljaju znak jednakosti i spremni su ili pak željni živjeti - putujući.

Ponekad je to putovanje tek san ili pokušaj bijega, ponekad žrtva ili pak nasušna potreba bez koje je nemoguće egzistirati. Zavirujemo, tako, u kupee vlakova u kojima se događaju male tragedije i netrpeljivosti, u kuće imigranata koji sanjaju povratak, u svijest tinejdžerica koje putovanje još uvijek shvaćaju kao avanturu, pisca za kojeg je ono moguća inspiracija ili mlade majke koja odlučuje svoju bebu povesti u najromantičniji grad na svijetu.