Jednom na godinu Trnovica vrvi od života

Trnovica, selo u Dubrovačkome primorju, od Dubrovnika je udaljeno 50-ak kilometara. Danas tu živi tek dvadesetak mještana. Ipak jednom na godinu Trnovica vrvi od života.

Posljednja subota u svibnju rezervirana je za Likovnu koloniju. Pokrenuli su je 2000. Trnovičani koji žive u Gradu. Željeli su revitalizirati mjesto i zgradu Narodne osnovne škole koju su tridesetih godina prošlog stoljeća gradili mještani.
 
Na jedinstvenoj zgradi škole uspjeli su promijeniti krov, prozore, uredili otvore i sanitarije za što su do sada potrošili, kako procjenjuje Mato Jerinić, oko milijun kuna. 'Selo malo veće od dobre muške šake' kako ga zove Mato pozornost privlači očuvanom autohtonom arhitekturom. Komin Grošeta zaštićen je spomenik kulture, otkriva Nevenka Grošeta Đirlić koju su upravo zahvaljujući likovnoj koloniji uspjeli obnovit. U rodnoj kući koju je obnovio nakon rata Pero Bradaš uživa s obitelji. Kroz smijeh kaže da ne slika. Svaki slobodni trenutak provodi u selu - posvetio se uzgoju meda, taman za obitelj i prijatelje.

U Trnovici inspiracije ne manjka. I ove je godine na likovnu koloniju  stiglo šezdesetak umjetnika iz Dubrovačko-neretvanske županije, ali i šire. Među njima i štićenici Doma Josipovac. Amateri i profesionalci, stari, mladi, pa čak i cijele obitelji. Svatko je pronašao neki kutak za sebe. Martin Tolja izradio je repliku škole u mjerilu 1:50.

Nastala umjetnička djela izložena su u zgradi osnovne škole. Od darovanih djela i kasnijih aukcija prikupljena sredstva uložit će se u revitalizaciju mjesta. Kao i prethodnih godina neki će radovi oplemenit dubrovačke Opće bolnice. U svakom slučaju Likovna kolonija Trnovica ide dalje.