Ako dođete u Zagreb u sunčano subotnje jutro zauvijek ćete se zaljubiti u njega

Kad čitaš njihove tekstove - putuješ. Jer oni putuju i pišu. Skupina američkih studenata novinarstva posjetila je Zagreb i stavila ga na papir.

Kada živiš u nekom gradu, ne zamjećuješ detalje koje uočava onaj koji je ovdje gost. Pisati o svome gradu, sasvim je drugačije nego pisati o gradovima koje tek upoznaješ. Američki reporter Alex Crevar o Zagrebu zna mnogo, pisao je o njemu u više navrata u New York Timesu, ali i u brojnim drugim časopisima. Prvi puta je u Zagrebu bio kasnih 1990-ih kada se tek počeo baviti putopisnim novinarstvom. Od prvog trenutka u Zagrebu sam se osjećao ugodno, grad mi se svidio na prvu, iskreno kaže i dodaje: ako dođete u Zagreb u sunčano subotnje jutro, ako doputujete vlakom i spustite se Zrinjevcem prema Jelačićevu trgu, zauvijek ćete se zaljubiti.

Ovaj puta Alex je u društvu profesorice dr. Leare Rhodes i njezinih studenata novinarstva s američkog sveučilišta u Giorgiji čiji je zadatak pisati upravo o Zagrebu i vježbati pisanje putopisa. Dr. Rhodes prvi je puta u Hrvatskoj. Jako sam, jako ugodno iznenađena. Vodila sam svoje studente u razne gradove, a ovo je jedno od najsigurnijih i najveselijih koje smo posjetili

Studenti Sveučilišta u Georgiji u Zagrebu su tri tjedna. Uspjeli su se upoznati s ljudima, naći najbolje restoran, čak ih i posjetiti više puta. U hotelu susreću mnoge koji doslovce dođu na dva dana pa uspiju vidjeti samo najosnovnije i propuste mnoge zanimljivosti. Mislim da je potrebno tjedan do dva da upoznate cijeli grad, misli studentica novinarstava Taylor Gordy. Dok se Jane Snyder svidjelo što je Hrvatska prava europska zemlja, a Zagreb pri tome nije izrazito turistički kao druga poznata europska mjesta. Tako možete puno bolje upoznati kulturu i ljude, kaže. Naravno sviđa joj se i to što puno ljudi govori engleski pa nemaju problema sa snalaženjem. Primjećuju američki studenti i da ovdje više pazimo na modu i da se gotovo svi trude oko svog izgleda.

Na kraju svoje poduke Alex ističe kako bi se svi željeli baviti putopisnim novinarstvom, no to je težak 18-satni posao koji se svodi na moljakanje ljudi za intervjue, koji vas više odbijaju nego što pristanu. Ne možete samo bezbrižno putovati i proslaviti se. Alex se ovim poslom bavi 20 godina i kaže: nitko osim moje majke ne zna za mene. Nema tu ničeg seksi.

Novinari koji pišu putopise planiraju priču prije samog putovanja, a onda se ona širi i slaže i nadopunjava i prepravlja. Neki će turist upravo zbog te priče odlučiti posjetiti ovaj grad. Nekog će stanovnika toga grada priča podsjetiti na ono što više ne primjećuje.