Knjga u ruci ili na polici

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.




9. Sajam knjiga i festival autora Vrisak  u Rijeci

Ovoga tjedna književna preporuka vodi u Rijeku, gdje se do nedjelja održava 9. Sajam knjiga i festival autora Vrisak. U 11 festivalskih dana održat se 50 književnih događanja na kojima će gostovati 150 autora, prevoditelja i nakladnika iz Hrvatske i Europe.
Jedan dio bogatog programa na festivalu je i onaj 'Europom u 30 knjiga' - danas u 20 sati u Art Kinu Croatia gostuje jedna od najvažnijih suvremenih slovačkih književnica Monika Kompanikova koja predstavlja svoj roman 'Peti brod', a sutra u 21 u Klubu Bačva zanimljivi Estonac Tõnu Õnnepalu predstavlja roman 'Pogranični teritorij'.

Iskoristite prigodu za upoznavanje manje poznatih europskih književnosti.

Cathy Marie Buchanan - Djevojke sa slike

Roman 'Djevojke sa slike' kao svojevrstan predložak ima jedno drugo umjetničko djelo, skulpturu 'Mala četrnaestogodišnja plesačica' Edgara Degasa. Ideja podsjeća na veliki književni i filmski hit 'Djevojka s bisernom naušnicom'. Cathy Marie Buchanan kanadska je spisateljica, autorica romana 'Dan kad je vodopad stao' i 'Djevojke sa slike', oba proglašena bestselerima New York Timesa.

Autorica se nadahnuta dokumentarnim filmom o Degasovoj skulpturi 'Mala četrnaestogodišnja djevojčica' počela raspitivati o životu djevojčice koja mu je za nju pozirala. Istraživanje joj je otkrilo tešku i fascinantnu životnu priču djevojke Marie te je ponukalo da otputuje u Pariz, gdje je upotpunila svoje znanje o vremenu i okolnostima u kojima je Marie odrastala.

Skulpturu, koju smo prije nekoliko godina imali prigodu vidjeti u Zagrebu na Degasovoj izložbi, francuski ju je umjetnik prikazao naturalistički, odjevenu u pravu baletnu suknjicu i baletne papučice, s perikom načinjenom od ljudske kose. Iz današnje perspektive bio je to izuzetno napredan kiparski rad, ali iz perspektive tadašnjeg društva smatralo se kako Degas ne zna dovoljno dobro kiparski oblikovati pa balerinu odijeva u stvarnu odjeću. Govorilo se i kako je skulptura daleko od ideala klasične ljepote koja se povezuje s baletom i - ružna.

Roman nas vješto vodi u zlatno doba Pariza, na samom kraju 19. stoljeća, doba ljepote i bonvivana, apsinta i šampanjca, razuzdanih zabava i ljubavnih avantura, umjetnika i njihovih modela. No iza pozlaćenih kulisa slavne pariške opere krije se svijet siromaštva i gladi, zavisti, ljubomora i ambicija. U umjetnosti cvijeta romantizam, razdoblje u kojemu je balet bio na vrhuncu popularnosti. Sudjelovati u stvaranju baletnih djela, u čemu su se okušali mnogi romantičarski umjetnici ili pohoditi baletne predstave, bilo je u to doba stvar prestiža. No, priča, baletna i ljubavna, ima svoj antipod: priču o suđenju trojici mladih zločinaca.

U središtu je priča o tri sestre i njihovim sudbinama. Sva prikupljena saznanja nadahnula su ovu ozbiljnu, sumornu ali i toplu priču o tri sestre; o dragocjenoj snazi ljubavi, zajedništva i prihvaćanja u čovjekovoj borbi protiv poniženja koju donosi siromaštvo. Nakon što im je umro otac, malodobne sestre Antoinette, Marie i Charlotte ostale su prepuštene same sebi jer je oskudna plaća njihove majke jedva dostatna za hranu. Znajući da najviše izgleda za bijeg iz siromaštva imaju u baletu, Antoinette, statistica u pariškoj Operi, odvede svoje mlađe sestre na audiciju. Obje su primljene u početničku grupu. Marie pokaže iznimnu nadarenost te počne zarađivati i pozirajući tajanstvenom slikaru Edgaru Degasu. Slikara fascinira ljepota na sceni i muka iza scene koju malo tko vidi. On skicira i slika umorne balerine koje mukotrpno vježbaju i na kraju zablistaju na pozornici. Ponudi posao poziranja Marie čije mu lopatice djeluju kao krila. Napravio je figuricu od voska, remek-djelo 'Mala četrnaestogodišnja plesačica' koje se smatra prvom modernom skulpturom iako u to vrijeme nije postigla veliki uspjeh. Marie je ne samo talentirana plesačica već i neumoran radnik. Odrastajući u bijedi, odlučila je da za sebe ne želi takav život. Kako bi ga izbjegla, mora jako brzo odrasti. Antoinette, odgojiteljica svojih sestara, dobije malu ulogu u naturalističkoj drami Émilea Zole, 'Jazbina' te neko vrijeme pokušava i plesati balet,  a u slobodne večeri, glumiti. No, bezglavo se zaljubi u Émilea koji vodi dvostruki život. Njegova mračna tajna izbit će poput vulkana, uzdrmati Pariz zločinom i suđenjem, ali i narušiti odnos sestara.

Cathy Marie Buchanan napisala je dojmljivu lijepu, potresnu i uzbudljivu knjigu u kojoj je opisala Pariz, pozadinu nastajanja jednog od najslavnijih djela kiparstva, ali i život, odanost, ljubav i mržnju tri sestre i pomiješala ih s jednim od najpoznatijih suđenja koje je Francuska  u to doba imala. U romanu se pojavljuje niz stvarnih osoba i stvarnih događaja iz tog razdoblja  francuske povijesti i autorica je u naturalističkom duhu, po uzoru na Émilea Zolu, uprizorila sudbine sestara.

Knjiga stilom usklađena s vremenom i temom koju obrađuje, treba istaći i izvrstan prijevod Mate Marasa čiji ritam rečenice prati ritam baletnih pokreta i figura.



Marko Pogačar – Slijepa karta

Za kraj današnje preporuke nešto posve drugačije - poziv na putovanje s jednim mladim hrvatskim piscem.

Marko Pogačar jedan je od najvažnijih pjesnika svoje generacije, autor četiri nagrađivane pjesničke zbirke, eseja, proze... Ovo je njegova prva, uvjetno rečena putopisna knjiga koju naziva 'sonetom ceste' i vodi nas raznim kontinentima, Azijom Afrikom, Europom i dvjema Amerikama. Žanrovski je riječ o mješavini putopisa, eseja, dnevnika, biografije i proze. Kroz cijelu knjigu prelama se svijest o tome da zemljovidi koje imamo u rukama tijekom putovanja zapravo ne sadržavaju ništa i tek ih treba ispisati svojim vlastitim iskustvom.

U svojim zapisima Pogačar na neki način putuje i svojim životom, putovanje postaje preispitivanje djetinjstva, obitelji, literature i postavlja brojna pitanja vezana uz putovanja i prelaske granica - od onoga što je uopće putopisni žanr danas, do pitanja identiteta, kozmopolitizma i domovine.